Foto: 
the foreign photographer - ฝรั่งถ่

Pada ova vlada

U jeku poslednjih događaja na evropskoj periferiji koprena koja je pokrivala oči velikog broja građana Srbije pala je sama po sebi. Bez premca na kontrolisanoj domaćoj političkoj sceni i umišljenošću da je ljubimac evropskih trenutnih vlastodržaca, ON je i zločinačku parolu sa ulaza u lager pakla prisvojio i nametnuo kao model, a reč rad koju je zloupotrebio, da je upotrebljena koliko je izrečena, Srbija bi bila manje rupičasta, manje prljava, proklizna i vodoplavna.

Pojavom mlađeg i ekscentričnijeg kandidata na jugu i njegovim delovanjem samo u prva 24 časa, sav trud srpskog premijera da ostane vodeći kućni ljubimac u evropskom dvorištu, pao je u vodu. Otuda i prvo režanje i laveži. I dok jedan izaziva svetsku pažnju i interesovanje medija, drugi se gura u prvi plan i prednjači u licemerju. Objašnjava nam da su preduzete mere samoinicijativno ugravirane u granitnu  ploču kao Mojsijevih deset zapovedi.

U takvoj situaciji, premijer Srbije će, povređen lično u svojoj sujeti kao poslušni đačić, da zastrani još više, do mere da brani EU i kada ista bude nestajala ophrvana sopstvenim protivurečnostima, ili kada bude krenula, radi opstanka, po već spremnim planovima, politikom na više koloseka. Za brze i spore vozove, u stvari države i državice.

Sa druge strane, pobeda ekstremne levice u Grčkoj je zanimljiva koliko i proporcijalno vezivanje aktuelne srpske vlasti za germansku opciju neoliberalizma. Da li je to grudva snega koja će kotrljanjem niz brdo da se uveća, ili neponovljivi političko-tektonski udar? Jedno je sigurno, pobeda Sirize će otvoriti apetite i drugim sličnim pokretima i strankama, baš na toj evropskoj periferiji.

Srbija će morati da podigne ulog u ovoj igri da bi opstala. I tada će se videti da je car go. Pokazaće se beznađe vezivanja za Veliku Nemačku koja će u svakom trenutku da dâ prednost osnivačima evropske kulture, Grcima nad buntovnim i slobodarskim Srbima, bar onima koji su to ostali.

Ta i takva vlada će se naći u ogromnim problemima u ovoj godini. Taj početak kraha se već mogao osetiti krajem leta prošle godine. I to će trajati dok se taj osećaj propadanja i srozavanja ne ustali i rasprostrani.

Ni zaduživanje na račun povraćaja prethodnih zaduživanja više neće moći da kupuje vreme kako se to radilo u poslednjih godinu dana. Sve veća kupovina novca, mesečna, pa i dnevna će ubrzo da ogoli i prikaže svu nesposobnost i nestručnost ove grupe golobradih diletanata.

Jer, prosto Srbija sa ovom i ovakvom politikom ne može da opstane. Zašto? Zato što se zadovoljava forma, a u suštini se ništa ne menja. Ništa! Naprotiv, partijska diktatura dostiže stepen neizdržljivosti. Alfa i Omega te politike, njen nosilac i perjanica, Aleksandar Vučić se uplašio. Sve jasnije ponavlja, ko god želi da čuje, da se vezuje za Nemačku, kao davljenik za kamen, zaboravljajući da davljenika uvek možemo da spasemo ako na vreme priskočimo i nožem presečemo kanap. Davljenik će biti spašen, a kamen će ostati na dnu reke.

I tu leži opasnost ovakvog načina vođenja politike. Čovek je opasan, a okružio se i sve se više okružuje sve većim brojem ljudi koji svaku kritiku smatraju direktnim napadom na sebe, a ne dobronamernim savetom u cilju opšteg boljitka. Taj čovek, Aleksandar Vučić, može u propast da povuče celu Srbiju, verujući u svoju mesijansku ulogu koju mu pridvorice obilno i svakodnevno služe na skupštinskoj i medijskoj trpezi.

Zato je rešenje u rušenju ove vlade, u padu iste zarad razumnog, realnog i objektivnog pristupa društvenim i političkim promenama u Srbiji. Jedna od najopasnijih krilatica našeg vremena je, EU nema alternativu. Alternativa Evropskoj Uniji je Evropa. Evropa od Urala do Gibraltara, kakvu je zagovarao General De Gol. Evropa sa Rusijom koja bi svojim prisustvom uspostavila ravnotežu pangermanskoj politici koja se trenutno vodi u Uniji. Samo ta i takva Evropa nema alternativu i ova licemerna vlada mora da padne da bi se otvorio put stvaranju novih odnosa na kontinentu, odnosa koji se već naziru, jer svima je već jasno da su svi Evropljani upućeni jedni na druge, ali ne pod Velikonemačkom kapom.

Ono što se naslućivalo na samom početku, danas je osvanulo: ova vlada nema kadrova, nema duha, nema sposobnosti i nema snage da pobedi ni mangupe u svojim redovima, a ne da preporodi i povede Srbiju u budućnost.

Pada ova vlada u ovoj godini u ime gladnih, poniženih i prevarenih kojih je više od partijski zaposlenih i udomljenih.

Dragan Pajović

Komentari

Komentari