Foto: 
autor nepoznat

Rekonstrukcija Kosova ili postvidovdanski boj

Da je u doba kada je vodio vojsku na Kosovo, knez Lazar znao šta će Kosovo snaći vekovima posle bitke, koja ga je koštala glave, obesio bi se pre nego što bi osedlao konja i krenuo put svete srpske zemlje! Ne bi sigurno gubio glavu uzalud u nameri da odbrani Srbiju od neprijatelja, prethodno ujedinivši poslovično posvađane Srbe, samozvanu vlastelu zaokupljenu sobom i vlastitim dupetom više nego bilo kakvim državnim pitanjem. Obesio bi se Lazar, garantovano, i pustio Turke da sa ravnog Kosova mirno došetaju u Srbiju, obor-knezove skrate za glavu i vladaju srećno i dugovečno. I ko bi mu mogao zameriti? Možda bi nas, zapravo, i poštedeo muka.

Zamislite da nije bilo Kosovskog boja! Obilića niko ne bi poznavao, niti bi klanje Murata bilo mera hrabrosti i junaštva među Srbima od sedam do sedamdesetsedam. Možda bi ostario pričajući bajke o tome kako bi sigurno zaklao turskog padišaha, samo da ga Lazar nije „ispalio“ za Kosovski boj i odlučio da se besi umesto da herojski izgine, u pratnji svega što je u Srbiji moglo da potegne malo više od kašike. Murat bi, dakle, preživeo Kosovo. S druge strane, Vuk Branković ga ne bi izdao. Zamislite to?

Možda bi nas to zapravo sve i spasilo.

Da se Vuk Branković nije popišmanio na Kosovu, mi bi smo zaista živeli srećnije. Jer, na koga bi se ugledali svi oni koji su se bavili Kosovom, od Lazara do danas, ubeđujući nas da ga brane od novih Brankovića?! Nema vlasti u Srbiji koja svoje rodoljublje i odanost narodu nije dokazivala na Kosovu. Tito je ljubav prema Srbima dokazao naseljavanjem kosovskih Albanaca. Miloševića je stvorio govor na Gazimestanu. Postmiloševići uredno su se dobacivali Kosovom kao vrućim krompirom. Tadić je prvi ispustio krompir. Ostatak priče znamo.

Danas slušamo kako se vodi nova bitka za Kosovo. Dok ona traje, vele, nema rekonstrukcije Vlade. To znači da su, a da mi prethodno nismo o tome obavešteni, u Nemanjinoj vaskrsli Lazar, Obilić i sigurno neki Branković. Jebeš, da izvinite, Kosovsku bitku i Kosovo kao takvo, ako nema ko da ga izda! Za razliku od one srednjevekovne, ova bitka na Kosovu, taj svojevrsni postvidovdanski boj, garantuje da neće biti krvi i klanja i da će je, ko god izdao, pobedio ili bio poražen, svi preživeti.

Možda to zapravo znači da će umesto Vlade, biti rekonstruisano Kosovo?
Zamislite da je to onomad palo na pamet knezu Lazaru? Da je, umesto da gine sa cvetom srpske mladosti na Kosovu, rešio da ga prepakuje, podeli, razmeni, zameni, premesti? Da se uz pilav i šljivovicu sa Muratom oko svega dogovorio?  Sto mu gromova, Lazar je sve uprskao! Nit' se besio, nit' je seo za pregovarački sto. I na sve to je izginuo. Bestraga mu glava... Stvarno!

Postoji legenda da će se Srbiti složiti kada Lazarevu glavu spoje s njegovim telom. Kako stvari stoje, da u Srbiji nikne hiljadu Lazarevih glava, ništa joj ne bi pomoglo. Da se u Srbiji rodi još hiljadu Obilića, da crknu svi Brankovići, da nam nikne još hiljadu Kosova, sve bi opet bilo isto.

Zato, budite mudri.
Iskulirajte novi Kosovski boj.

I Lazar bi, verujte.
Kad bi mogao.

Ili bi se stvarno obesio.

Komentari

Komentari