Foto: 
autor nepoznat

Režim nema viziju, ali zato ima televiziju

Kod nas postoji nekoliko vrsta mraka, od kulturnog do zdravstvenog, ali definitivno je najveći onaj koji se odnosi na informisanje građana. Medijski mrak. Nikada pre mrak nije bio crnji po tom pitanju nego što je danas. Na prste jedne ruke možete prebrojati elektronske i štampane medije koji u svom izveštavanju imaju i aktivnosti opozicije. Doduše, i režimski mediji izveštavaju o tome, ali samo u kontekstu „Domaći izdajnici, strani plaćenici, rušitelji i mrzitelji“ Nazivaju ih: „Ološ, kreteni, neradnici, šljam“. Ta retorika, naravno, dolazi iz usta predsednika svih građana, koji eto uzme sebi za pravo da vređa i ponižava one za koji ga iz svog džepa plaćaju.

Već sam rekao da je Hitler imao ovakve mediji, definitivno nikada ne bi izgubio rat. Gebels je bio amater u odnosu na ove današnje Mitroviće, Mariće, Bujoševiće... Na javnom medijskom servisu svih građana koji se reklamira parolom „RTS Vaše pravo da znate sve“, ne možete ni saznati šta se dešava na samom RTS-u, a kamoli u čitavoj Srbiji. Možete znati šta se dešava u Francuskoj, ali ne i šta se dešava u Francuskoj ulici u Beogradu. Aktuelni režim će pre poslati policiju na narod koji traži objektivno izveštavanje, nego li dati opoziciji minut na Dnevniku 2.

To se upravo i desilo sinoć, policija je „odbranila“ javni medijski servis od pretplanika. Koliko to neverovatno zvuči.Svidelo se nekom ili ne, ovo danas je ništa drugo nego diktatura. Možda ne kao svaka klasična, ali medijska je sasvim dovoljna. Dok je bio ministar informisanja u Vladi 1998. godine, aktuelni predsednik države je svojom politikom ubijao novinare, setimo se Slavka Ćuruvije.

Danas možda njegova politika ne ubija novinare, ali ubija novinarstvo kao profesiju. Sloboda štampe kod nas je danas nešto poput ovoga: Piši kako ti govorimo i čitaj kako smo ti napisali. Dan slobode štampe u Srbiji je nešto poput Dana žena u Saudijskoj Arabiji. Sam predsednik i kompletna bolumenta slepih poslušnika oko njega, nema nikakvu viziju kako voditi zemlju. Nemaju viziju, ali imaju televiziju. Ispiraju narodu i ono malo zdravog razuma što je ostalo, ubijaju svaki pokušaj slobode i objektivnosti na medijskom nebu naše zemlje.

Kao klinac sam noću palio televizor, jer sam se bojao mraka. Sad ga gasim iz istog razloga. Mrak je naša boja i tu nema pomoći.

Komentari

Komentari