Foto: 
Mario Izquierdo

Rezolucija

Znači za genocid u Srebrenici smo podjednako odgovorni ja, Aleksandar Vučić, Tomislav Nikolić i Ivica Dačić kao i moje dete koje se tada još nije ni rodilo.

Dobro sad, Tomislava, Aleksandra i Ivicu su zapadni političari abolirali svake odgovornosti, jer su to njihovi partneri a mene će i dalje biti stid i imaću tu suzu u oku kada budem razgovarao sa nekim Bošnjakom, a mom detetu sigurno ništa neće biti jasno. Zato se to i zove kolektivna odgovornost, svi smo odgovorni za ono što su oni napravili, ali oni nisu krivi.

Mada možda se i desi da u petoj, šestoj, sedmoj verziji rezolucije neko spomene i to da je Vučić, njihov najbliži saradnik, koga lično savetuje bivši premijer države pisca rezolucije malo odgovorniji od mene, jer dok sam ja vikao ne rat, on je pozivao da na svakog ubijenog Srbina ubijemo stotinu Muslimana.

A možda i u onoj rezoluciji koju piše Rusija, majčica Rusija, piše da je Tomislav baš nekako u to vreme postao četnički vojvoda na Romaniji i da se u crkvi zakleo bogu i Svetom Savi da će... (jebem li gašta se zakleo). Možda piše u onoj drugoj, ruskoj verziji rezolucije (prvoj, a možda će ih i oni imati 5/6/7) da je Ivica Dačić bio glasnogovornik partije čijeg su predsednika oni veoma poštovali, a koji je za zapad istovremeno bio i balkanski kasapin i faktor mira i stabilnosti, i kojeg je trebalo privesti pravdi i pročitati mu optužbum a ne optužnicu, mada se nikada nije desilo, i taj slučaj je zatvoren za sva vremena i niko više nije pokrenuo bilo kakvu optužbu protiv njega, jer ga je, tako kažu, smrt spasila (po toj logici i Hitler bi trebalo biti nevin).
Mada možda ipak tu piše da je Slobin glasnogovornik nekako malo odgovorniji od mene, iako se do juče srdačno ljubio pri svakom susretu sa baronicom, a danas sa lepom italijanskom ministarkom EU, sve onako, sa tompusom i pevajući ‘’Miljacku’’kroz smeh nama, poganoj raji odgovornoj za genocid u Srebrenici, koja je gle apsurda najvećeg pripala Republici Srpskoj!!!

Pošto mi ne znamo šta u ponuđenim rezolucijama piše, jer se i za istinu trebamo dogovoriti, najverovatnije trampom, meni ostaje veoma gorak ukus u ustima, a ne mogu i ne znam da opišem tek kako je i šta osećaju preživeli iz Srebrenice, majke, deca, supruge i familija čiji su najmiliji likvidirani zločinačkom rukom.

Meni, ako možete oprostite, njima, ako možete, nemojte nikada oprostiti.

Jovica Živanović

Komentari

Komentari