Foto: 
autor nepoznat

RTS, konfuzija na izvoru sumpornih isparenja

Sinoć smo u kući zaboravili na TV, žive smo duše, opustili smo se, tako da smo jutros osvanuli u halabuci koja se da porediti sa kakofonijom orkestra koji se štimuje pred nastup. A nastup se čeka tačno u podne (kako drugačije), kada će velmoža isukati teške topove.

Krećem sa jutarnjim mazohizmom, a dan je savršen, prolećni. I priroda se buni protiv ove neprirodne ljudske realnosti.

Uz jezu srkućem kafu, zaslađenu i preslađenu, da mi smiri mučninu koju izazivaju krici na sabajle probuđenih dušebrižnika i analitičara i političara i novinarčića i Bujoševića, i Satrapa...svi se nadmeću u guslanju ko će jače i ubedljivije opljunuti novi nasrtaj rulje (opozicija, žuti, Dveri), na organ vladavine presvetlog, koji je tek stigao sa promocije sebe u njazabačenijem kutku ove vukoj..., iz Bora, gde ga dočekaše sa "Hvala Aco što si otvorio ovo i ono"! Joooj muko moja, ko da je sam od svoje zarade narodu obezbedio neki posao za nikakvu crkavicu. Samo taj nastup svemoćnog u Boru, dovoljan je da se narodu zgrči stomak, da se izbljuje na pločnik, zasuče rukave i krene na bastion "slobodnog informisanja", RTS.

Iako nikako nisam za nasilje u smislu uzimanja onoga što je već naše, još manje sam za ovo licemerje koje nam serviraju kao istinu. Kao da smo maloumni, pa ne znamo kada nam ne novčanik prazan, a deca gladna. Još ako sve to promešaju velikom dozom prebačene krivice, jer mi smo krivi što smo tako mali, lenji i ne hranimo se zdravo, pa poboljevamo i idemo na bolovanje. A plate nisu male, ako se rade dva posla. Može se, sve se može u ovom divljačkom kapitalizmu gde se na radnika potežu pretnje, ucene i krivica samo da bi od sebe dao ne sve, nego i krv i znoj i čast i poštenje i zdrav razum.

E pa neće moći kumovi, i narod zna za dva i dva i masnu koku i neće više da gine za klikere, a da se nepismeni kadrovici kočoperno šetkaju baš njima ispred nosa i mašu debelim platama kao nezarađenom nagradom za čmaroljublje i lojalnost.

Pa se i minister vojni (bruka julovska, Mirino siroče) oglasio kako je sinoć pokušano nasilno preuzimanje vlasti. I kako se , uh što mrzim ovu frazu – na ulici vlast ne dobija, nego na izborima. Majko moja, kakvih  licemera! Oni najvni, dobri Iznogudi, oni nikada na ulicu nisu izašli, nikada nisu zahtevali promenu odozgo, nikada nisu bili nasilni, nikada nisu koristili radikalnu i fašističku retoriku u ostvarenjima svojih sumanutih ciljeva. Pa premijer/ka još poteže reč sramota, za narod! A svevišnji se sa visoke govornice daleko dere i obećava maglu i novce koje nema, i bolje prekosutra ako ne sutra, jer ovo je zemlja neverovatnog napretka. Kakav diletantizam, kakvo licemerje. Jutros samo fali podobni Patrijarh srpski, da se na javnom servisu pomoli za duše onih koji se usudiše da krenu na presvetog...i to na veliki post.

Kao kolumnista i uredni glavni urednik jednog portala, ne mogu ni da zamislim sebe kako u džepove trpam lovu, a svojim piscima ne dajem honorare. Ja od svog posla ne zarađuje, ja plaćam da bih radila, pa gde to još ima, ljudi moji.

Zato narod na RTS gleda kao na usta velike usne, sa servisa koji mi plaćamo iz svog džepa, a preko računa za struju, velmoža nas izveštava o tome koliko smo jadni, lenji i nesposobni. I sa tog istog narodnog servisa za javno informisanje, lažu nas svi čmaroljubivi, pričaju sve samo ne onako kako jeste. Spinuju i muljaju do te mere da se i sami izgube u svojim lažima. A mi, mi ostanemo kontuzovani od neverice, jer jedno gledamo i trpimo, a drugo bi trebalo da vidimo i da uživamo.

Zašto je RTS i onda, petog oktobra, osvajan na ovako dramatičan način i zašto mu se u narodu tepa "TV bastilja"?  Jer je simbol jedne nacionalne mržnje. Ne ubijajte glasnika – kaže izreka i to ne kaže tek onako. Prvo se neutrališe nosilac loših vesti, jer simbolizuje poraz, laž, mržnju.

Evo, sada pijem treću kafu i čuka me kofein u prste i mozak, vezani su nevidljivom trakom i samo štekću svu moju ogorčenost, svu tugu i nemoć da pomerim vreme, da pomerim umove onih koji bi mogli, ali ne znaju i onih koji ne umeju, ali hoće. Da naučim makar neko dete da je put do slobode preko slobodnog protoka informacija. Ko kontroliše medje, kontroliše i sadašnjost i budućnost. RTS je legitimna meta, on je najjača poluga vlasti. I ne sakrivajte se ispod sukanja, vajni novinari, istupite i kažite kako jeste. U vašim rukama je rešenje, imate i sredstva i način, nemate hrabrosti ili ste umorni, strai, zaglibili u dugove. Šta možete izgubiti ako progovorite istinu, čast ste već izgubili, dušu ste sakrili ili prodali, jedino posao, a i to nije nešto dramatično naspram istorije u koju ćete ući kao glasnogovornici režima koji je pojeo rođenu decu.

Komentari

Komentari