Foto: 
autor nepoznat

Terazijsko konopče

I ne zaklapaju usta. Vlast vrišti od straha, a samo jedan konopac. Vešaju I njih I njihove potomke I njihove pretke I prete I skroz su antidržavni elementi. Da li jedna vešela, mahom postavljena na ono mesto ge se vešaju oni za primer ostalima, mogu da pokrenu ovoliku lavinu pljuvanja po narodu, a da nisu tu postavljena baš u nameri da se opljunu šake neradničke I protesti koji dobijaju na intenzitetu.

"Nemoje ljudi sve u moj bunar!", zavapi jedan seljak u kultnom filmu gde se Topalovići upinju se otarase leša, onako bez savesti I svesti o ubistvu, samo u strahu od otkrivanja. Pa Topalovići, davno ste otkriveni. Vešala su simbol linča, ali u nekim slučajevima, kao na primer u slučaju vešanja nacističkih vođa 1946, posle procesa u Ninbergu. Vešala su odarana baš zbog simbolike, zbog poniženja onih koji su ponižavali I trebili narode kao buve, ne samo tuđe već I svoje.

Ne dokazanao (ali transparentno), vešala na Terazijama postavio je neko od zabludelih, verovatno za male pare, ali sa ogromni učinkom na glasačku nesvest, udarajući direktno u zakržljali organ koji beše na mestu mzga, a sada služi za strahovanje od nemira I promena.

Sećam se svih protesta od 91. Beše mnogo mučnije. Sećam se pominjanja majki u onom kontekstu, sećam se pretnji ovih uplašenih, onima koji se nisu plašili. Sećam se likvidacija novinara koji se usudiše da pišu o poluistini, jer istinu niko nije smeo ni da sanja. Sećam se velmožinih izjava, ne zaboravljam da je I tada bio deo vlasti, one radikalne, one koja je skupljala dobrovoljce sa kokardama da brane "Srblje" po Hrvatskoj I Bosni, a vraćali su se kamionima punim pokradene robe iz praznih kuća. Neko nema pamćenje zlatne ribice I ne reaguje na ispirače mozga.

A onda ovoliki strah od jednog knopca, figurativno, možda malo pretenciozno sa vaše strane. Odjednom bele rukavice, ljubav, prosperitet, mir u svetu... Vuk dlaku menja, ali čud…

Ne verujem vam gospodo Topalovići, moj bunar je pun leševa ubijenih nada.

 

Komentari

Komentari