Foto: 
Pu Tai

Srbija, cirkus bez šatora

Naslovi tipa „Zaklao i pojeo majku, jer mu nije spremila doručak“, „Ubio ženu, švalerku, ljubavnicu i devojku, jer je sumnjao da ga varaju“, „Vučić sigurno hoće, a možda i neće, da raspiše i republičke izbore zajedno sa predsedničkim“, „Beogradski tajkun opljačkao klošara“, „Opozicija ujedinjena i sa osam zajedničkih kandidata protiv Vučića“, „Sve više pušača u Srbiji zavija rezani duvan i živi bolje nego ikad“, „NATO spreman da razjebe Srbiju za 72 sekunde“, „Presreo noću ženu koja šetala psa i silovao psa“, „Romi diskriminisani, jer sada ne stižu zbog Srba ništa da ukradu“, „Razveo se od žene, promenio pol i smuvao njenog švalera iz osvete“, „Lekova ni za lek“ i tako dalje, i tako dalje...

Srbija je, prema svim procenama, zemlja neograničenih potencijala za razvoj turizma, uz minimalna ulaganja, odnosno, onoliko koliko treba za kupovinu velikog šatora, razapetog od Subotice do Surdulice, tako da prekrije celu ovu okrnjenu državu, čime bi se stekli svi neophodni uslovi za naplaćivanje ulaza stranim turistima u najveći cirkus na svetu.

Kažu neki stručnjaci (nisu oni Dinkićevi, oni su se razbežali i kamuflirali u drugim partijama čim se Dinkić URS-o, op. aut.) da bi Srbija, naplaćajući ulaz u najveći cirkus na svetu, ostvarila prihod od nekoliko milijardi evra (!) na godišnjem nivou.

I što je najbolje u celoj priči, uopšte niko ništa ne treba da izvodi i da glumi, da „izvodi cirkus“, što bi rekli, jer u Srbiji sve i jeste cirkus, i to onaj prirodni, organski, što kažu...

Nezvanično se saznaje iz pouzdanih izvora, da premijer Vučić ozbiljno razmišlja o ovom nesvakidašnjem potezu i da se preko svojih veza u Kini već raspituje o mogućnosti nabavke tako velike cirkuske šatre koja bi svima nama „završila posao“ i pomogla da živimo bolje bez rada, što i jeste naš vekovni, srpski san.

Kažu da se veliki broj klovnova u Srbiji ozbiljno sprema za taj dan kada ćemo postati svetska turistička atrakcija i da se svuda po Srbiji već održavaju stručni seminari i da se dele sertifikati taze diplomiranim klovnovima, jer EU ne toleriše nikakvo muljanje, pa čak ni kada je cirkus, naročito ovaj naš, u pitanju.

Baš se radujem, kao dete, što živim i što ću da umrem u cirkusu...

Dejan M. Andrić

Komentari

Komentari