Foto: 
Pablo Pola Damonte

Putin i rusofilija u Srbiji

Pre svega, nisam nikada bila rusofilka. Uverenja sam, koje dolazi na intuitivnoj bazi, budući da nisam do sad imala prilike i vremena da izučavam tu temu, da je većina sličnosti našeg naroda sa ruskim u stvari veštačka tvorena usled potrebe da se identifikujemo i budemo prihvaćeni kao narod od veće grupe ljudi, odnosno brojčano većeg naroda tako da smatram da je rusofilija u Srbiji u suštini fiktivna i da smo čak otišli toliko daleko da bismo komotno mogli da napišemo novu srpsku mitologiju u kojoj nas Rusi štite i ispaljuju munje na naše neprijatelje. Ako nas Rusi vole, verujem da smo im simpatični zbog izuzetne kreativnosti i neograničene mašte. Tako da se ovim uvodom ograđujem od rusofilije.

Međutim, jesam javno i kroz tekstove iskazivala simpatije prema Putinu, kao čoveku i lideru koji je unapredio svoju zemlju i vodi je ka tome ne samo da se oporavi već ima ambicije da ona ponovo bude ono što je nekada bila carska Rusija. Pritom ne u teritorijalnom i imperijalnom smislu, već u ekonomskom, političkom, kulturološkom, obrazovnom i tehnološkom smislu, uz oživljavanje i očuvanje duha nekadašnjeg naroda i vraćanja sreće i blagostanja. Imam simpatije prema Evroazijskoj uniji kao skupu država koje će deliti iste vrednosti i aktivno učestvovati u napredovanju i održanju. U istoj priznajem centralnu ulogu Rusije. Pisala sam o tome da smo u svakom smislu nedorasli za takvu vrstu unije sve dok imamo Vučića na vlasti. Naravno, nije ni Sloba, ni žuti, ni bilo ko do sada bio dorastao. U njihovo vreme Rusi nisu hteli ni da nas pogledaju, osim ako neke ruske korporacije nisu imale neki interes. Ali ni to što nas je zahvaljujući Vučiću Putin pogledao nije ni za kakvu preteranu pohvalu, a ni za uludo preveliko radovanje.

Putin je čovek sa kojim nema šale. On je podržao Vučića i očekuje zauzvrat da on napravi državu koja je dostojna svake saradnje i unije sa Rusijom. Takođe, on nije glup i može da pretpostavi da Vučić želi da nam uvede komunizam, korporacije i da uzme masnu proviziju, sve vreme cinculirajući između NATO i EU sa jedne strane i Rusije sa druge grčevito braneći svoj džep. Ukoliko je tako, ima on nešto spremno sigurno, u daljem tekstu ćete saznati i šta.

S druge strane, Vučiću odgovara da mediji u stopu prate njegovo koketiranje između istoka i zapada, kako bi iluzija Titovog komunizma delovala što verodostojnije i kako bismo mislili nam se vratilo zlatno doba.

Pošto sam spominjala korporacije u prethodnim tekstovima, a i ovde, pomišljate sigurno na to da bi mogle biti u igri i ruske. Ali ne, nikako. Rusi ne žele da rasipaju svoj novac u konstantnom takmičenju sa zapadnim koorporacijama i u tome ko će ponuditi veću proviziju Vučiću, time ulazeći u sukobe. Njima ti milioni koje bi zgrtali preko srpske sirotinje ništa ne znače jer upravo to im je pored ostalih stvari upropašćavalo državu jer su se ruski tajkuni i vlasnici korporacija osilili do temere da su po nalogu stranaca konstantno minirali Putina i njegov režim, ali i proneverili i oprali veliki novac. Nije se on uzalud i bez razloga obračunavao sa njima. I neće da rizikuje da mu se to događa.

On će pustiti Vučića da ga zapad kupuje i progutaće sve posete, ulagivanje i laskanje, a onda će ga pustiti niz vodu. Ali nećemo biti u NATO i EU. Naprotiv, Putin je taj koji je pojačao rusofiliju u Srbiji tako što je podržao Vučića. Time se stvorila automatski slika da svi Vučićevi glasači na izborima su rusofili, iako možda do pre izbora neki nisu bili, mediji su sigurno uspeli da naprave pravi bum skrojivši rusofilsko javno mnjenje. Uverena sam da je to sada viralno u Srbiji. Ako Vučić ne ispuni očekivanja Putina, a neće sigurno, isti ti njegovi glasači će se okrenuti protiv njega i glasaće za nekog Putinu pogodnijeg kandidata kojeg verujem da ima na lageru i na obuci od strane ruskih agenata. Ukoliko ruski kec iz rukava ispuni ono što bude obećao na sledećim izborima, nemam ništa protiv toga jer bi onda rusofilija imala nekog smisla van pukih mitova i legendi. Međutim, neće se Vučić dati tako lako, a ni njegovi strani finansijeri. 

Radmila Stolić

Komentari

Komentari