Foto: 
Michał

Samogenocid

Mnogo je potrebno bahatosti i gluposti, pa govoriti o napretku u zemlji gde se godišnje izvrši više prekida trudnoće, nego što bude novorođenih beba?! Pohvaljuje li MMF napore srpskih vlasti u nastojanjima da se smanji srpska populacija, kad je već taj isti MMF naterao te iste srpske vlasti da ukinu povraćaj PDV-a na dečiju hranu i opremu? (Pored toga, srpska vlast i MMF, “streljaju” srpsku decu povećanjem cena struje, grejanja, vode, hrane i smanjenjem plata i penzija)

Srpska vlast u kontinuitetu sporovodi genocid nad sopstvenom nacijom. Ukoliko uzmemo za tačne sumnjive brojke ubijenih u Srebrenici, srpski političari su stvorili uslove da se u Srbiji svake godine “dogodi” 10-15 Srebrenica: abortusom i negativnim priraštajem. 
Svaku sledeću godinu, zbog većeg broja umrlih od rođenih, Srbija dočeka sa 40.000 manje stanovnika (po prostoj računici, na svakih 15 godina nas je oko pola miliona manje). Svake godine nestane jedan grad veličine Vršca. Uz onih 70.000-tak abortusa, to je oko 100.000 ljudi godišnje manje. To je već jedna cela opština veličine Čačka. Najgore je što se smatra da je broj abortusa duplo veći (oko 150.000), kada se dodaju i oni nelegalni koji nisu evidentirani, što je veličina jednog celog Kragujevca. Pored toga, sa prosečno 41-om godinom starosti, spadamo među najstarije nacije u svetu, dok smo 1874-te godine sa prosečnom 21-om godinom starosti bili najmlađa nacija u Evropi (za četiri godine Srbija će izvojevati samostalnost). U najkrvavijim ratovima se ne gubi toliko ljudi koliko mi gubimo u miru i “prosperitetu”. Šta će nama neprijatelji, kad država koja gubi preko 100.000 ljudi godišnje daje milione evra da sperma završi u čmaru gde nema jajne ćelije, a MMF bude srećan?!

Beznađe, to je odraz u ogledalu prosečnog Srbina i Srpkinje. Činjenica da Srpkinje ubiju više srpske dece od svih ostalih koji nas ubijaju, govori da smo dotakli nacionalno dno. Moralni ljudi bi ustuknuli pred ovakvom katastrofom. Zapitali bi se: vredi li ta šaka zlatnika koju dobijaju, naspram apokalipse koja preti njihovom narodu?! Ustuknuti!!! Ustuknuti treba!!! Promeniti se, povući se, stvoriti uslove da dođe neko ko će stvoriti uslove. Nije u pitanju samo materijalna pozadina problema (najbolji primer za to su Šiptari). Jeste važna, ali nije najvažnija. Neizvesnost i strah, ali pre svega duhovno beznađe, su u pitanju. Nevaspitanje pogrešnim vaspitanjem. Te mlade žene ne ubijaju svoju decu jer nemaju hleba, već ih ubijaju zato što nemaju vere u sebe i nemaju nade u bolje sutra. Žive u društvu gde su prave vrednosti sahranjene, između njih pre svih porodica, i što smatraju da u ovom društvu egoizma i grabeža njihova deca ne treba da žive u sistemu gde je primat majke zauzela silikonska sponzoruša.

Mladi ljudi su izmrcvareni, prevareni, eksploatisani, poniženi, potcenjeni – i oni zato ne žele da rađaju decu koja će sve to isto doživljavati. Kako reče moj sin: „Ćale, čini se da ništa drugo ne rade do toga da se trude da ubiju smeh, pesmu, sreću, ljubav. Gde god primete da su ljudi srećni i zadovoljni – oni to krenu da uništavaju“. Da, političari ove zemlje, svi su oduzeli ovom narodu osmeh, pesmu i sreću. I ljubav. I dečji plač. Ova vlast radi za one koji ne žele srećne ljude, već žele uplašene i zadužene robove. Ova vlast stvara društvo u kojem će umesto dece – roditelji nositi pelene!!! Na radnom mestu! Roditelji nerođene ili ubijene dece!!!

Kada se svemu ovome doda i bežanje ljudi iz zemlje, te strašna i katastrofalna politika partijske negativne selekcije kadrova i partijsko zapošljavanje uglavnom najgoreg dela populacije, velika smrtnost usled neadektvatnog lečenja, urušen sistem obrazovanja i propao sistem vrednosti – Srbi se nalaze pred katastrofom gorom od bilo koje koja ih je zadesila kroz istoriju. To što nema kama i jama, ne znači da nismo žrtve genocida. 

Nisam ja od onih zadrtih konzervativaca koji se zalažu za rađanje po svaku cenu, da se razmnožavamo kao životinje ili primitivni narodi. Ali!!! Nacija koja makar ne može prosto da se reprodukuje, da bude makar na nuli ili u blagom plusu, jeste bolesna nacija, i nema većeg problema za nju od toga. Model ekonomije koji stvara uplašene, zavisne i prezadužene ljude ne može pomoći takvoj naciji. Nama je potrebna država bez sirotinje, a ne država bogataša. Bolje je socijalno odgovorna i siromašna država, nego surova neoliberalna kvazi-država bogatih pojedinaca i siromašnog naroda, koja uništava svaku želju za životom i ubija svaku klicu ljudskosti i sreće. Nama treba: NAŠA DRŽAVA!!!

Igor Đurić

Komentari

Komentari