Foto: 
Günther Flaig

Šećer i voda

Došlo je vreme da kažem šta mislim, ali ponovo, jer se ništa nije promenilo. Postalo je gore. Udišemo vazduh, ne znamo ni zbog čega; evo, ja sam pre nekoliko meseci postao drugačiji i potpuno sam promenio način života, ali i dalje ne mogu da se naslonim na trulu ogradu, pogledam u nebo i kažem – Dobro je. A što ne bi bilo?

Sa idejom Istočnog bloka susreo sam pre nekoliko desetina dana i shvatio da je osećanje zapravo sve vreme bilo tu. Ideja rokenrola koja ne potiče od zapadnog uzora, već se oslanja domaći momenat, narodni folkor slovenskog melosa koji živi u nama. No, problem je što ne umemo to da prepoznamo.

Šta je to Istočni blok?

To je sažvežđe. Opis bitke na Kalemegdanu za vreme Sulejmana Veličanstvenog. Aranžmani koji svojom melodijom više podsećaju na starog Srbina, nego na Britanca koji, po uzoru na islandskog drekavca, plače u mikrofon dok muzika svira opelo.

U Idolima ga možemo prepoznati, poslednjim albumima Ekv-a; svet je potresen i treba samo uhvatiti ritam. Slušajte, ozbiljnim koracima prolaze.

I dok čari velelepnog Istoka paraju bubne opne, mi moramo shvatiti da je najnoviji talas zauzeo pozornicu. Sedim, sviram i ne verujem. TO je ono zbog čega smo se borili sve ovo vreme.

Tišinom se brane slabi, jednaki pred nejednakima, a mi s ljubavlju posmatramo krajolike, brkovi nam se tresu kao nekada. Moramo prihvatiti Istočni blok kao sastavni deo oporavka od ludila koje razara ove prostore u kulturnom smislu.

I dok sam stajao i slušao, zabezeknut i nečist, završila se pesma. Osetio sam nešto drugačije.

U zvuku se prepoznaje do tog stepena da će vas odvući daleko u zamišljene vode, u kojoj je normalno voleti svoj narod, pusti krš i široki osmeh koji nudi šećer i vodu.

Stefan Megić

Komentari

Komentari