Foto: 
Autor nepoznat / redizajn Sofija Injac

Shvati… / Rešenja su tu – 7. deo

http://www.konkretno.co.rs/politika-i-drustvo/hm-resenja-su-tu-1-deo

http://www.konkretno.co.rs/politika-i-drustvo/drustvo/koracic-resenja-su...

http://www.konkretno.co.rs/politika-i-drustvo/drustvo/stanje-resenja-su-...

http://www.konkretno.co.rs/politika-i-drustvo/gledaju-a-ne-vide-resenja-...

http://www.konkretno.co.rs/politika-i-drustvo/vreme-prolazi-a-promena-ne...

http://www.konkretno.co.rs/politika-i-drustvo/jos-malo-o-njima-resenja-s...

Imamo u državi, u kojoj se istina u najvećoj mogućoj meri krije pred “običnim narodom, jer on to i onako ne razume”, prilično jasno stanje stvari. Ako baš i nije jasno moglo bi da se uđe u trag novcu koji je nestao, ili da se izračuna matematički egzaktno ko je profitirao na nesreći ovog naroda, koliko materijalne štete je učinjeno i da se sagleda ko je kome nameštao poslove, krađe, prevare...ko se bavio “sitnim kriminalom” koji se meri u milionima evra i ko je sve to pokrivao svojim “vezama u policijama”.

Moglo bi da se izračuna tačna cifra i da se svi koji su učestvovali u tome poimence popišu. Naravno i one koji su izvukli koristi od toga. To bi bio podugačak spisak i na njemu bi stajalo više stotinu hiljada imena (a možda i više), a to bi u slučaju da neko može i hoće da sprovodi pravdu u ovoj državi bio zatvor veličine Niša, a možda i veći.

Bilo bi na primer od koristi da se svi ti “kriminalci u odelima i uniformama” presele na napuštena imanja (kojih ima jako puno po Srbiji), ili južno od Niša, pa da se lice u lice sretnu sa onima sa kojima ispod žita sarađuju.

Pošto već ne umeju da se bave poslovima koje jedna država zahteva, već samo palamude, bilo bi skroz primereno da uz svoje retoričke vežbe obrade i neki komad zemlje, ili da iskopaju neku rudu, ili da očiste odvodne kanale, ili da skupe smeće, ili da farbaju fasade, ili da popravljaju puteve, ili da poruše ilegalno napravljene kuće i ostale objekte. Tako bi od njih bilo neke koristi, a i narod bi u celini počeo da se regeneriše.

O zakonskim merama koje bi trebalo da se uvedu (kao npr. potpuno ukidanje poreza na opremu za bebe i decu, o smanjivanju cena osnovnih životnih troškova, što bi dovelo do veće kupovne moći, a samim tim i povećanja standarda…) ne vredi govoriti dok se ta bahata gomila širi, ne samo po zemlji, već i po najskupljim letovalištima po svetu.

Zaključak je vrlo jednostavan: oni su zauzeli i životni i medijski i duhovni prostor ovog naroda i podmićivali, ucenjivali, zastrašivali, mučili i ubijali ovaj narod koliko god su mogli i od toga ne odustaju ni dan-danas. Od toga se treba braniti ili nestati sa lica zemlje.

Veštačko kreirana simbiotička veza koja se sastoji u parazitiranju jedne grupacije na organizmu naroda mora da bude raskinuta, jer će inače paraziti da unište i do kraja ubiju organizam, koji je u ovom slučaju narod ove zemlje. To je imperativ ako narod želi da preživi.

Ali, kako odvojiti tumor od organizma koji pod njegovom navalom umire? Kako, kad maligna rugoba ima podršku raznih „spoljnih“ faktora i kada je tumor ne samo naručen, već se i širi pod dirigentskom palicom onih koji ovu zemlju posmatraju kao koloniju, a narod ove zemlje kao robove?

Ovde je u pitanju opstanak naroda i države, a izdajnički režim na čelu države čini sve da ubije cenu države, da bi njihovi šefovi iz inostranstva mogli po što nižoj ceni sve da pokupuju. Saradnja sa izdajicama ne samo da nije moguća, već bi bila kontraproduktivna, ukoliko ljudi koji žele da rade i da žive pristojno od svog rada žele da prežive uopšte.

Sadašnja (poznata, mada je verovatno i veća) cifra njihovog danka u krvi je sto hiljada ljudi godišnje. Ako nekome nije jasno koliko je to ljudi onda taj neko nije deo ovog naroda! To je broj koji bi trebalo da svima koji imaju bilo šta, sem prašine i promaje, u glavi da upali sve lampice upozorenja. Trebalo bi da shvate da su ostavljeni sami sebi i da ih je sve manje, da je oružje u rukama izdajica naroda i da ga oni sa velikom radošću koriste, jer su debili kojima ljudski život, a kamoli život naroda ili države ne znači ama baš ništa više od dečje igre za koju ne snose posledice (još uvek).

Vreme koje zahteva razdvajanje parazita od organizma je već poodavno stiglo, jer organizam koji se zove “država i narod” je posle duge agonije pred umiranjem, a sa njim i svi pripadnici te iste države i naroda koji živi u njoj…

Načina razdvajanja ima više…

-nastavlja se-

Komentari

Komentari