Foto: 
autor nepoznat

Širom zatvorenih očiju

Preživesmo još jednu tradicionalnu medijsku oluju koja ovaj region zahvata početkom osmog meseca. Ni nalik na onu pre 23 godine, ni nalik na bilo koju oluju koja odnosi ljudske živote i koja budućnost pretvara u pepeo, ali jednako tešku i turobnu, vljda najviše, jer smo svesni da ćemo i sledeće godine u ovo vreme biti na istim položajima.

Ne treba zaboraviti, ali ćemo zato svaki sledeći put na isti dan da dižemo tenziju do ključanja, da pretimo političkim neistomišljenicima, da se plašimo nekim sledećim ratom i podižemo borbenu gotovost i spremnost da se odupremo svakom neprjatelju, a najbrže najjače i najbolje onom ideološkom,nevidljivom. Onom koji je savladao napredne tehnike sada služi ’’višeslojnim agenturnim delovanjem tračevima’’, ma šta to značilo?

Onom koji je tobož uspeo da smanji pregovaračke kapacitete tako moćne države, sa tako moćnim i stručnim bezbednosnim službama pod vođstvom vrhunskih amatera. To nije posao koji se uči u hodu, to nije veština koja se stiče za dva meseca, kao kurs slepog kucanja.

Zato ćemo od pomena žrtvama napraviti kič parastos u državnoj izvedbi na koje ćemo dovesti stotine punih autobusa i platiti putnicima da tapšu kad se na bini pojavi novi govornik, te da aplauze pojačaju na deset kada im se obrati ON.

Strog, ali nadasve pravičan, takoreći bezgrešan, onaj koji bi najradije da izbriše svoju prošlost. Da je nema i da se računa da je živ od dana kad je konačno osvojio nekontrolisanu vlast i ušao nam u živote i televizore, ne nameravajući da napusti položaj bez obzira na žrtve, pa i po cenu da čitava dva sata gleda u kameru i kaže nam sve šta on želi da čujemo o njegovim političkim protivnicima.

Konačna odbrana Kosova započeta je još restriktivnijim merama prema onima koji ne misle isto kao on, što je i glavni zaključak Saveta za nacionalnu bezbednost. Nije baš sve u redu, od onih koji su bili najpoštovaniji ikad došli smo do onih sa kojima se ceo svet sprda, ali za svaki slučaj daj da prvo udarimo jače na opoziciju i slobodnomisleće građane i uplašimo ih do nivoa da i ne pokušaju razmišljati drugačije a kamoli da im padne na pamet neka ulica i protest.

Ako do nekog manjeg okupljanja i dođe, poslaćemo aktivistkinje da padaju u nesvest čim vide zloglasnog opozicionara jer se raja naviše loži protiv nasilnika koji udari na žensko. Posle ćemo to puštati do iznemoglosti po svojim televizijama i državnim tabloidima ne bi li još koji procenat neopredeljenih izbio iz glave svaku pomisao na promenu ikad.

Protestanti protiv takvih protestaimaće kompletnu podršku narodne milicije i vojske, a  kasnije i sudova, službi koje kao ni on ne služe svim građanima podjednako,  jer jedni su uvek neprijatelji boljitka a drugi glasni tapšači i klimoglavci.

Srbiju je razasuta nakomadiće slagalice koja se već sada ne može sastaviti i ujediniti čak ni oko sporta ili muzike, metroa ili jarbola, ni oko kućica za vrapce ili vaterpolo kapice, ni oko fontane i železničke stanice.

Da bi dohvatili deliće koji su pobegli ispod stare vitrine moramo se dobro istegnuti i pomučiti.

Bez njih nećemo kompletirati slagalicu, a pitanje je koliko nas to i zanima, ovako ubijene u pojam.

 

PS. Naslov ovog debitantskog teksta posveta je Stanley Kubrick-u, možda i jedinom svetski priznatom i poznatom stvaraocu koji je svojevremeno zabranio distribuciju svojih filmova u komunističkoj Jugoslaviji, jer je tadašnji režim smatrao diktatorskim.

Sadašnji režim, ovakav kakav je, iz tzv. ’’Slobodnog sveta’’ dobija samo pohvale, a kad bi se neki novi Kubrick odlučio na isti korak, u srpskim medijima bio bi predstavljen kao ustaša. To smo mi, savremenici Odiseje u Srbiji 2018. Naš HAL 9000 i dalje mora na šalter.

Komentari

Komentari