Foto: 
Patrick Bouquet

Tranziciona pravda

Da su Srbi narod nebeski, nema sumnje, a sudeći  po dešavanjima u komšiluku, reklo bi se da i komšije vode poreklo od nas. Druga mogućnost je da su se i oni nekim čudom, uz Srbe, ”ogrebali” za malo božje milosti, što dokazuje da je Atlas, onaj što je držao nebo na svojim leđima, nesumnjivo našeg porekla. Mislim, sa ovih prostora, definitivno, iako nije tačno utvrđeno odakle je, baš. Vremena se menjaju, pa je tranzicija nastupila u punom sjaju. Atlas vise ne drži nebo. Da li je nešto zabrljao, pa su mu oduzeli tu funkciju a dali mu veću, ili je na silu penzionisan, ne zna se pouzdano. Sve u svemu, nebo stoji gde je uvek bilo, a tzv. nebeske ideje su se preselile u glave naših političara, koji svoju politiku vode po principu raja i pakla. Raj je “gore” na vlasti, oni su bogovi, a pakao “dole” među nama, običnim smrtnicima.

Tranzicija ne štedi nikoga, ni nebo, a ni nebeski narod, što je zapisano u nekim drevnim spisima: „Ko uči – znaće, ko krade – imaće”. No, kako je naš narod bio tlačen najpre od strane tuđina (što je svojevrsna karma svega nebeskog, pa i naroda), dugo je bio nepismen, pa se ova mudrost prenosila s kolena na koleno, usmenim putem, a tu tajnu su znali samo odabrani. Ustvari, to je više proročanstvo, koje je moralo da se obistini jednog dana, jer je to volja neba, namenjena nebeskom narodu. I evo, došlo je vreme da se nepravda ispravi, a da se proročanstvo ispuni. Da tranzicija nije nastupila, jos bismo živeli u uverenju da treba da radimo da bi smo stekli nešto, a našom zemljom bi vladao ovaj ili onaj. A što da trpimo strane diktatore, kad imamo sopstvene?

Takođe, internet, bez koga je život nezamisliv, nije tekovina modernog doba. Srbi su znali za internet davno, što se može videti i u narodnoj književnosti, kad majka kaže Marku Kraljeviću: „Okani se, sine četovanja”. Ni ja ne bih verovala, ali ima mnogo naučnih rasprava o tome i sve su prezentovane, baš na internetu, što nimalo nije slučajno. Piramide u Gizi, čuvene po svojoj lepoti, delo su naših predaka, verovali ili ne, jer su rađene po ugledu na srpske planine, spolja, a unutra su lavirinti, jer smo od pamtiveka samo tako i funkcionisali – u lavirintima želja, mogućnosti, obmana, laži, dok je istinu o nama u svetu, pa i u nama samima, poslednjih decenija, krojila neka tamo svetska  politika, vezanih očiju, predstavljajući se kao Justicija, a kantar i mač, srpske izume i alatke, zamenila Rezolucijama.

Tako smo dobili nove krojačnice pravde: Hag, Brisel, Vašington i ostale svetske destinacije, zahvaljujući kojima smo postali čuveniji nego inče. Zbog povoljnog geografskog položaja, veoma smo važno područje, i tranzitno i tranziciono, pa su nas svi… Onako u tranzitu, da ne kažem usput, da bi nam na kraju, tranzicija otvorila oči, i mi shvatili da smo zemlja čuda. Nebeskih! Postali smo zemlja u kojoj se preživljava na uvezenim sapunicama, crnoj hronici, lažnim obećanjima, afričkim šljivama i besmislu u svakom smislu. Nekim čudom, to stimuliše naš mozak i veru u bolju budućnost, dok izvori hrane i njeni proizvođači grcaju pod teretom uvoza istih tih stvari koje se plasiraju duplo jeftinije na domaćem tržištu. Koga briga što su nekontrolisanog porekla, kad imaju divan ukus pranja novca?

Svoje najvrednije nasleđe, pravu istinu o svom narodu, Srbi mogu kupiti na ulici za neke tričave pare. Ali, ne, to ne dolazi u obzir! Zašto pogledati istini u oči? Uostalom, ko je taj Arčibald Rajs? E, moj Srbine! Zar te, bre, nije sramota više?! Kome ćutiš? Zašto? Dokle? Zar se uzdaš u svoje nebesko poreklo i rešenje čekaš sa nebesa? Prejeo si se, izgleda, indijskih i španskih serija, pa te mrzi da sagledaš šta se oko tebe dešava. Ušao si u kožu sultana Sulejmana Veličanstvenog i dobro ti je, očigledno, u toj projekciji. Da, da, veličanstveno je sve oko nas, a to i jeste suština tranzicione pravde namenjene nama. Samo još lepo da nas ograde, da na miru živimo svoj nebeski život, i sve će biti u redu. I do sada su nam to radili, ali mi ostajemo tu gde jesmo. I preživljavamo. Srbin je to, bre, nebeski čovek!

Komentari

Komentari