Lutanja
Sprala je kiša sneg sa krova.
To se ogolio tek heroj mladosti,
To se probudilo malo božansko biće
U novčaniku probisveta.
Lutanja.
Lutanja od grada do grada,
Od ljubavi do mržnje,
Godina na godinu.
Sedimo, moje retko sećanje na momente ponosa,
I ja.
Pijemo jutarnju kafu
I dobacujemo mladim ženama.
Kao dva drugara najbolja i stara.
Koliko traju momenti besnila
I hrabrosti da se obrusi životu u lice?
Sedimo lomljene kosti i ja.
Pijemo jutarnju rakiju,
Diskutujemo o dnevnoj politici
Previše glupi i smešni
Da bi shvatili
Da jedno drugog ne bolimo više.
Sprala je kiša sneg sa spomenika
I načas,
Ali samo na čas, otkrila lica
Moje braće.
Ponosne su smrti
Lokalnih ludaka.
To su tek smrti malih božanskih bića
Koje smo mrzeli u ovom svetu ljubitelja smrti.
Lutanja.
Lutanja od istine do laži,
Od mira do ratova,
Od ljubavi do mržnje.
Godina na godinu.
Sedimo, moji tanani uspesi posramljeni pred ljudima
I ja u kafani.
Pijemo prvu jutarnju kafu
Gledamo u decu koja su tužna i glupa
I nazdravljamo prošlosti
Koja nas je izdala u jednoj
Jedinoj šansi da uspemo
I otišla bez povratka.
Sedimo moje razrodjene sestre i ja.
Pijemo jutarnji čaj
I pitamo se
Ko je dokle najviše dobacio svoje snove?
Ćutim,
A one kokodaču.
Ja se još nisam probudio.
Sedim sam za stolom.
Ne pijem ništa.
Izgleda da sam umro,
Izgleda da je umrlo u meni ovo malo božansko biće
Koje je vadilo istinu sa metkom u cevi
Upereno u belo čelo onih
Koji nikad ništa priznati neće.
To su lutanja,
Kafanska Lutanja
Od nemila do nedraga.
Od stare kasine do palate Albanija.
Dylan Horman
Vascrni Kaurin