Želim da Vam pojasnim naše dobre namere u vezi nastavka saradnje dva bratska, kroz istoriju napaćena naroda, pogođena istim mačem istorijske nepravde i izolovanih od sveta, ničim izazvanim i nepravednim sankcijama.
Možda nas politika ne zanima, ali haj'mo početi zanimati se za sopstveni život, jer oni će ići onoliko daleko koliko im mi budemo dozvolili, sami stati neće.
Putinova poseta Beogradu je pod lupom međunarodne zajednice, dok domaća javnost kao da događaj posmatra kroz Hablov teleskop, blaženo nesvesna zakrivljenosti slike.
U predizbornoj kampanji, kako se to radi u pravim „normalnim zemljama“, ka kojima se sunovraćujemo iz dana u dan, pitanje održavanja pomenute parade nije najavljeno. A laž nije samo kada se krivotvori istina, već kada se ista i prećuti.
Za nama je još jedan „Prajd“, ne bez svojih posebnosti, ne bez konflikata i šarene ikonografije. Ali ipak, beše i prođe, bez da je Zemlja prestala da se okreće, ili da se ponor Pakla razjapio. Život teče dalje, kako i treba da bude.
Pitanje da li televizijski kanali svojom programskom šemom ispunjavaju želje publike, ili im nameću i grade (ne)ukus je kao ono pitanje, da li je starija kokoška ili jaje. I odgovora nema. Iz začaranog kruga želja i nametanja mogu da se izvuku samo oni koji su dovoljno zainteresovani da prate ili sport ili inostrane dokumentarne kanale, koji često i repriziraju ono što smo mogli da gledamo pre izvesnog vremena.
Ekskurzija predsednika države, Ministra spoljnih poslova i njihove nadrealno brojne svite, na pravi način će pokazati odnos države prema osiromašenom stanovništvu i potrebama za štednjom. Ipak, svaki narod zaslužuje vlast koju ima.