Željko Jovanović

Željko Žele Jovanović je rođen 22. juna 1989. godine u Kragujevcu u radničkoj porodici.
Bavi se pisanjem aforizama, satirične poezije i proze, i poezije za decu.
Objavuje u dnevnim novinama, književnim časopisima, i na internet portalima.
Član je Beogradskog aforističarskog kruga.
Objavio je zbirku aforizama „Ostavite nešto apokalipsi“ (2020.).
Stvara i preživljava u Kragujevcu.

-Dobar dan, ja sam... -reče zbunjeni mladić nakon što je zakoračio u kancelariju koja je bila smeštena u zgradi jedne javne ustanove.
-Znam ko si. Sedi ako hoćeš. -reče ne tako ljubazna službenica.
-Došao sam ovde zbog posla. -zbunjenost nije napuštala mladića.
-Ma neće biti?! A ja mislio da si svratio sa ulice da me priupitaš za zdravlje. -ni neljubaznost nije napuštala službenicu.
-Ovo je moja radna biografija.- reče mladić nakon što je spustio papir na sto ispred službenice.

Baka Negosava je, prema rečima lekara, čekala svoj kobni čas. Ležala je mirno u krevetu u svom domu okružena decom, unucima i praunucima i njeno srce, iako na izmaku snage, bilo je ispunjeno. U svojoj devedeset i četvrtoj godini smatrala je da je njen život bio težak, ali svakako ne i besmislen. Bila je zahvalna što je do samog kraja životnog puta uspela da sačuva zdravu pamet, što je, neretko, i isticala.

-Zaboga, pa ti si bos! -reče čovek nakon što je ugledao svog prijatelja kako dolazi.
-Imaš dobru moć zapažanja, stari moj. Mada, priznaću ti, i sam sam to primetio. -reče dolazeći čovek nakon što je seo pored svog prijatelja i prekrstio noge.
-Ali zašto? -upita čovek koji je na ugovoreni susret došao prvi.

Nije neobično kada kupiš prašak za veš, pa uz njega kupiš i omekšivač. Ukoliko odlučiš da okrečiš stan, logično je da kupiš farbu, ali nije ništa neobično da uz farbu kupiš i četku za krečenje. Tako da, kada odlučiš da kupiš i fakultetsku diplomu, nije neobično da uz nju kupiš i posao.
Ja nisam kupio fakultetsku diplomu, pa nisam kupio ni posao. Redovno sam odlazio na raznorazne razgovore za posao koji su bili obično traćenje vremena. Slobodnog vremena sam, doduše, imao dovoljno, pa mi nije smetalo da ga uzaludno trošim.

Dvojica starih nepoznanika sedela su jedan pored drugog u zdravstvenoj ambulanti čekajući da dođu na red na pregled kod svog izabranog lekara.
S obzirom da su obojica bili u poodmaklom životnom dobu i da se odavno niko nije interesovao za njihove priče iz davnina, rešili su da iskoriste priliku i da malo protegnu svoje veštačke vilice.
-I ti kod doktorke Kafidžić? -upita jedan starčić drugog.
-Da, da... -odgovori drugi starac i mljacnu, kao da još uvek spava.

ŠTEDNJA

-Od danas više nema kuvanja. Štedimo struju.
-Pa ti ni do sada nisi kuvala.
-Jeste, ali sada imam dobro opravdanje za to.

BOLEST NE BIRA

-Deset godina nisam bio na bolovanju.
-Ma ti si bolestan.

AMIN

-Gledaj ovu glupost, kažu da nam je koeficijent intelegencije najniži u Evropi.
-Svašta.
-Uuuu... piše i da će me Bog finansijski nagraditi u roku od 24h, ako u komentaru napišem Amin...Aaamiiin!

POPIS STANOVNIŠTVA

Verovatno vam se nekada dogodilo to da ste u đubre bacili nešto što će vam kasnije zatrebati. To se prošlog meseca dogodilo i penzioneru Dažbiniću. Poznato vam je da penzioneri redovno izmiruju svoja dugovanja, te je takav slučaj i sa njim.

Petao, koji je jutros bez neke naročite pompe prinet hrastovom panju, vodio je krajnje jednostavan život.

Pages