Aforizmi Ljubomira Ilića
* I moje godine su pojeli skakavci. Oni što skaču sa funkcije na funkciju.
* Ovde je život raznolik. Jedni žive, drugi životare, a treći jedva daju znake života.
* Šta će nama brze pruge kad smo mi na slepom koloseku.
* Malo korišćen mozak ne vredi mnogo.
* Samo bog nama ne može pomoći. Potreban je konzilijum svih svetaca.
* Zašto glasaju pokojnici?! Zato što je na izbornoj listi uvek neki vampir.
* Zahvaljujuči „Milosrdnom anđelu“ Srbi nisu pasivni. Naprotiv, radioaktivni su.
* Žrtva nije nazebla. Upotrebljeno je vatreno oružje.
* Srbi tradicionalno ne poštuju tradiciju.
* Kad je na videlo izašla gola istina, zažmurili smo od stida.
* Naša kola i u ravnici idu nizbrdo.
* Mi smo pravi udarnici. Često udaramo brigu na veselje.
* Bela kuga, siva ekonomija, žuta štampa, crne slutnje... Naša stvarnost je baš raznobojna.
* Srbe na vrbe! Pa ne možemo mi da ukrasimo baš svako hrvatsko drvo.
* Sve u svoje vreme. Jedino smrt uvek dođe u nevreme.
* Hrane ima dovoljno, ali gladni ne stižu do nje od nezasitih.
* Isledniku sam odao priznanje. Iznudio ga je.
* Da je našeg Pinokija napravio Đepeto, nos bi mu bio duži od Kineskog zida.
autor: Ljubomir Ilić