Zoran Petković

Rođen 1952. u Čačku, živi u Srbiji, ali time nije mentalno ograničen. Opsesivni kreativac opšteg usmerenja - muzika, stihoklepine, karikature, aforizmi... Decenijama uzaludno juriša na vetrenjače ljudske gluposti, nezavisno od njihovog porekla, popularnosti ili rasprostranjenosti. Rane koje pri tom nastaju, leči tradicionalnim narodnim medikamentima (točenim ili flaširanim), koje ujedno i koristi kao rastvarač za crnpurastu boju svoga humora.

Ovdašnji nedavni izbori su pokazali jednu stvar: Zemlja nije ravna ploča! Bar ne ova naša zemlja, nesrećna Srbija. Više mu dođe ono – okruglo, pa na ćoše…

- Alo, policija, hoću da prijavim krađu…
- Imate li nekakav dokaz?
- Da, video sam ko je izvršilac, slikao sam ga, mogu da vam pokažem.
- U redu, javite se sutra u našu stanicu.
- Koju?
- Našu TV stanicu „Hepi“ da vam uručimo tužbu zbog cinkarenja.

- E, ćale, dobio sam keca.
- Š‘o, be, crni sinko?
- Reko sam da je dan državnosti Preobraženje umesto Sretenje.

Naravno da je to što je mali Perica dobio keca teška nepravda. U državi u kojoj se geografija drastično smanjuje, a istorija tragično uvećava, istorijski datumi su teško, baš preobimno gradivo!

Volim lepu šargarepu
al‘ mi kažu spanać klopaj
bićeš jaka ko Oliva,
lepa kao Badža
i pametna kao Popaj. 
*

Nekada davno ova šaljiva rođendanska stihoklepina izazvala je kod mog ćeretka trenutnu reakciju:

- Ne, tata, nisi lepo napisao. Oliva je lepa, Popaj je jak, a Badža je pametan… Čekaj, ne! Badža je jak, a Popaj pametan… Uh, ne…

24. septembar 2023. je istorijski datum. Ako u istorijske čitanke ne uđe kao Dan dizanja Srba na ustanak, ući će kao Dan rušenja srpskih iluzija.

Izjava 1: „Uau… Jel si vido, bate, ono… Onaj oblak, vetar, ono čudilo! Čik nek neko kaže da je to prirodno! Ma to nam, garant, neko šalje  namerno, da sjebe srpski narod!“

Izjava 2: „E, bate, jel si vido kako naš Vučko vadi koridore? Ćiri bu, ćiri ba – i te ga još jedan koridor! Ma, jes‘ da je 5 santima... ups, kilometara, al‘ nije bitna veličina, bitna je ljubav! Kako koja ljubav? Pa, prema našem precedniku!“

- Ko-so-vo je Sr-bi-ja, Ko-so-vo je Sr-bi-ja…

- Pink je Za-dru-ga, Zadruga je Sr-bi-ja…

Čekaj, stop! Kako smo, za samo 3 decenije, od 3 prsta podignuta u vazduh spali na 1? I to baš na taj bezobrazni „srednjak“ kojima bezobzirni vozači časte nas, normalne učesnike u saobraćaju? Ono kada nas iseku, preteknu ili na neki drugi način dokažu da saobraćajni propisi ovde ne važe baš za sve?

Najveće piramide vlasti zidaju se malterom od vazelina. Problem je samo što se zemlja pod takvom piramidom najbrže urušava.“

Nedavne tragedije, osim što su potresle milione običnih ljudi, žestoko su protresle i vazelinsku piramidu vlasti. Sistematski zidan celu deceniju, veličanstveni koridor ka severnokorejskom kultu vladarske svemoći naprsao je pred prostom činjenicom – ne, ne događa se sve voljom Njegovom! Ma koliko se Služba za uzgoj jednoumlja napinjala, izgleda da ozbiljna i odgovorna politika ne može da ozbiljne odgovore na neka vrlo prosta pitanja:

Vest da je balavi štreber elitne škole pobio desetoro ljudi (uglavnom vršnjaka), a da je dan kasnije punoletni psihopata ponovio njegovo nedelo, izrešetala je razum svakog normalnog stanovnika Srbije. Čekaj! Pa to se ne događa u nekakvoj američkoj kojotojebini! U pitanju su centar Beograda i šumadijska sela!

Pages