Oskar Penjov

Rođen 1963. u Jugoslaviji i živeo u toj zemlji dok je postojala. Po zanimanju automehaničar i trgovac, radim u firmi kao plastičar, a kod kuće drvostrugar i papučar (služim moju gospođu).

Sve što je trebalo da se ponese na put, spakovano je u dve kese tregerice i sedamnaest kofera, u koje je Mira ugazila svu kozmetiku i hranu za dva sledeća života. Garderobu nije pakovala, jer je postojala mogućnost da kineska roba u Kini bude za dve do tri bruce jevtinija nego roba iz druge ruke i treće noge u Zimbabveu. Majstor Đole je sve to viljuškarom posložio u šest prikolica, i bili smo spremni za pokret.

Kupim nedavno nov auto, nemački model nedavno proizveden pre nekih tridesetak godina, al’ k’o da je juče sišao sa trake. Pa, juče je malo i zalutao na drugu traku i sišao u jarak sa fatalne trake, tako da je sada malo havarisan, nekih devedeset posto. Ipak, to je manje od sto posto, pa se može smatrati olakšavajućim okolnostima meke okoline, tako da je i dalje u voznom stanju, čim ga ukrcam na voz.

Dok voda za jutarnju kafu nije dostigla svoju termalnu ekstazu, upitao sam svoje čarobno ogledalo: ''Ko je najlepši na svetu? Ne na svetu, nego u vaskolikom poznatom svemiru, pa čak i nepoznatom.'' Moje ogledalce me pogleda i istog trenutka ostade bez daha, i sa dvostrukim saltom odleluja u nesvest, tako da sam morao da primenjivam veštačko disanje, ne bi li se postepeno oporavljivalo. Konačno, jadničak od mog poluoporavljenog ogledalca priđe ka sebi i tihom grmljavinom progovori:

Verovanje u Boga je individualno kod svake jedinke ljudske vrste zasnovano na ličnim ubeđenjima. Takvo je i verovanje u masku koja štiti od raznorazne viroze, iz čega se može zaključiti da između Boga i maske nema neke drastične razlike, osim što Boga nosiš u srcu, a masku na glavi. Ipak, veoma su različiti stavovi prema funkcionalnosti maski, tako da često dolazi do verbalnih konflikta ljudi sa različitim mišljenjima, a pogotovu na društvenim mežama, gde se uvek nađe neko da potpali vatru i lagano doliva ulje. Paljevina je uvek bilo, i biće.

Pre izvesnog vremena, zamolio me dugar da njegovoj ćerki malo pomognem oko domaćeg zadatka iz tehničkog obrazovanja. Jbg, žensko je dete, pa joj rezanje šperploče nešto ne ide od ruke. Odradim ja taj domaći zadatak, a usput se melanholično prisetim i mojih školskih dana. Moderna cura svog vremena zahvalnost ne izražava račima, već bacanjem petice, ali i ja sam se trudio da budem moderan, makar i emotivno poderan, i podignute šake krenuše jadna ka drugoj.

Fenomeni se dešavaju, ali malo ko veruje u njih dok ne doživi nešto fenomenalno u režiji sopstvenog iskustva. Odem ja na tuširanje gde sve je bilo kao i obično, ali u jednom trenutku mi se desilo da postanem mokar do gole kože. Kao da sam pokisao ili isplivao iz tamnih dubina vrtloga rečnog plićaka.

Desilo mi se pre par godina dok sam obavljao poverene mi radne zadatke, da šibnem nekoliko prstiju na cirkularu. Srećom, nisam ih odsekao, nego samo oštro zarezao. Krvi do kolena, a radionica k’o Kosovo posle bitke. Dok mi je preventivno umotavao prste, upita me gazda firme kako sam to uspeo posle dugogodišnjeg iskustva na toj mašini, a ja mu kažem da sam samo hteo malo da manikiram nokte, pri čemu mi se omaklo. I odosmo kod reonskog lekara.

Iako drvo želi da stoji mirno, vetar neće prestati da duva. Pa, ne ide sve uvek baš onako kako je zamišljeno, a ponekad se čak kreće nikako. Kada bi gospodin Orah znao da će jednoga dana biti otrešen sa grane, verovatno bi sišao liftom i tako izbegao teške telesne povrede, zbog kojih niko nije odgovoran jer biljni svet nema svoj pravosudni sistem, a još manje zdravstveno i penziono osiguranje. Zato povređeni mister Orah nikada neće otići u invalidsku penziju, a neće dobiti ni socijalnu pomoć, osim ako nije uvezen sa bliskog istoka.

Nije nikakva novost da smo emotivno postali potpuno izveštačeni na putu razvoja inteligentne evolucije, na kojem hrabro koračamo unazad. Tako nam digitalna era uvodi inovacije koje nam omogućuju eskivažu nekih društvenih prozivki, a usput i obavlja mnoge fukcije koje štede naše dragoceno vreme, nešto kao pranje posuđa ili brisanje prašine. Dakle, roboti preuzimaju neke naše odgovornosti i obavljaju ih savršeno, na vreme bez prigovora.

Jedna od mnogobrojnih vrsta posleratnog stanja je i vanredno posleratno stanje, koje stupa na scenu neposredno posle malog ili velikog bračnog rata, u kojem neko definitivno popuši. Kao i uvek. Bračni ratovi uvek počinju verbalnim baražom i posle nekoliko minuta prelaze u klasičan model uz upotrebu konvencionalnog oružja tipa staklene pepljare, oklagije, noža, sikirice, ali se ponekad koristi i vatreno oružje kao što je tiganj, kotlić ili žarač u zimskom periodu.

Pages