Kratke su mudrosti

''Tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi...'' Znam da je istina. Nisu potrebni ni inicijali niti suvišna imena i prezimena navedenog citata, iako ga često citiram. To je Onaj čija je svaka svakcata izrečena riječ bila najveća istina, iako možda nikada stvarno nije odjeknula ovim zemaljskim omeđenostima lokacija i ura. A jednom mi je neki lektor rekao da mi fale navodnici iznad njegovih istina. Lektor k'o lektor. Rob pravila. Ne i ja... Meni istina jednako zvuči i odzvanja u prostranstvima grudi i uma i bez navodnika. Drugom prilikom mi je drugi lektor rekao da ponekad suviše kompliciram, pa da u jednoj rečenici čak znam porušiti i nekoliko 'važnih' pravopisnih propisa. Na tu sam kritiku bila naročito ponosna. Jebi ga, moj je duh nepopravljiva anarhija, posebne vrste, bez iti mogućnosti definiranja. Takva su i moja pisanja. Netko treći i četvrti  je kritizirao i slapove mojih trotočja, kojih sam itekako svjesna, ali mi nikada nisu smetala. U tim trotočjima ostavljam počast za one inicijale nenavednih citata i navodnika. Nijednog svog stiha nikad se nisam odrekla, nijednog svog priznanja u svrhu čišćenja svojih uskomešanih misli i emocija nikad se nisam posramila... Izvucite me iz svakog mog naslova i razapnite me nasred sažetka svih mojih ispisanih stranica – i ja ću i dalje biti ta ; nositelj svih svojih ispisanih istina koliko i vaših pronađenih grešaka. Proricala sam se koliko i uricala, a da se nikad nisam raspala zbog tuđeg mišljenja. I nije mi važno koliko njih me čita iz gušta, a koliko je onih duhova što me uporno prate zbog svojih zavisnih hranjenja zlobnih im duša. Ako sam barem jednog pojedinca svojim riječim ikada utješila, moja je zadaća dana od Neba i više nego zadovoljena. Sve ostalo ostaje samo moja osobna stvar, moja padanja i dizanja, moja traganja i analiziranja. I znam, vrijeme me neće nikada diskvalificirati iz te trke za 'pravim' slovima. Kratke su mudrosti, a još kraća istina. U tome nema pravila ni mjerila. Takva sam i ja. Svoja do jaja, makar milijun puta prozvana i ponovljena. Veličina se ne mjeri kritikama. Za dobrim konjem uvijek se prašina dizala. I nitko me ne poznaje bolje od ovih tipki i svih papira po kojima sam ikada švrljala. Nikad neću stat, koliko god me ispravljalo lektora. Ne ginem ja za slavom i inicijalima. Ljubav je ono što mene ganja, a nju nitko ne može zarobiti u pravila. Svoje hireve bez pokrića vječno ću pakirati u metaforama. Jebeš zamaranja nebitnih umova. Moje će me riječi opravdati, i moje će me riječi osuditi. To je jedina potreba koju poštivam između redova. Za lažna klanjanja nikad nisam marila.

Antonia Padovan