Foto: 
Darijus Strasunskas

Metla korovača i spiritualna rekreacija

Već duže vreme sam svesna koliko je lepše sam ‘pospremiti’ taj intimni deo duše. Rasteretiti se tereta koji nosimo kao da nam od toga život zavisi. Sve je to proces čišćenja. Međutim, da li postoji univerzalni recept za tako nešto? Da li je potrebno da nam neko napiše kako i šta treba da se radi? Da li je potrebno da nam treće lice započne, a da mi onda svesni ili nesvesni nastavimo ili makar započnemo proces?

Mene su iskreno oduvek nervirali oni što se prave pametni okolo, pa se trpaju gde im nije mesto. Naravno da je to sve na nama. I zato ću vam dati moje koordinate, pa ako neko pođe njihovim smerom, srećno mu bilo, ako ne...bar ste zavirili u moj ritam pravljenja reda.

Volim da mi je životni prostor prostran, neopterećen nepotrebnim stvarima. Dakle, minimalist po orijentiru uređenja. Volim, da je sve na svom mestu. Da odeća diše, da nije zarobljena u klasičnim garderoberima, da knjige gledaju u mene licem, ili nekom svojom posebno interesantnom stranom, iz svakog ugla. Volim kamenje. Često nasumično pokupim kamen i ponesem ga. Nekad sam to radila češće, ali u poslednje vreme ne. Volim plavu i žutu boju. Volim more. Dakle, moj životni prostor miriše na more i limun. Ono što mi je najvažnije, ne volim ljude koji imaju lošu energiju i ne puštam makar koga u svoj intimni svet. To je najveća i najbolja lekcija koju sam naučila pre par godina i verujte mi, isplatila se, godi meni i mom partneru i naša energija nesputano pluta.

Odeću koju ne nosim više ne čuvam. Nekad sam imala maniju, a to sam naučila od moje mame, da sve presložim, odložim (čitajte nataložim), a nikad više to svakako ne bih obukla. Onda sam se preselila prvi put. Uh, kad se samo setim. Nije to bila klasična selidba. To je bila selidba u drugu državu, gde sam morala da se odreknem godina i godina života, divnog nameštaja (šta je tu divno vezati se za nameštaj?!) i raznih drugih stvari. I opet sam ih imala previše kada sam došla u Nemačku. Zatim sam morala da se preselim još jednom i opet sam imala hrpu stvari, uključujući one ‘presložene’ još pre par godina, jer mi je kupio neko drag, jer sam mislila da ću možda nekad opet tu majicu obući, jer sam... Ljudi moji, nemate vi pojma šta znači seliti stvari koje nikad, ali NIKAD više nećeš obući, niti možeš, a da ne pričam o nečemu drugom. I konačno, preselih se još jednom i reših najvažniju stvar u svom životu, spoznavši da sutra nikad ne znaš šta te čeka, gde te put vodi i da li ćeš spavati pod mostom ili u vili na 3 sprata. Zasukala sam rukave, spremila kese i kutije, odrekla se svega što je putovalo kroz vreme i države, odlučila da nekome pružim šansu da u tome uživa. Ne čuvajte ništa što niste obukli godinu dana. Ne žalite. Poklonite. Nekome je potrebnije nego vama. Moj garderober je napokon prodisao.

Ljudi. E to je posebno čišćenje sa posebnom metlom. Tu ne pomaže da kupujete one fine, pamučne krpe, da se trudite da u rukavicama izbacite i rešite. Tu pomaže samo korovača! Nju nisam videla u Nemačkoj, ali kod nas u Vojvodini je ima svaka kuća, a namena joj se zna. Moja korovača je vizualizacijom stigla gde je je bila potrebna. Svi koji vam crpe energiju, ne crpe je oni, to ste vi dozvolili da vam se nakače na izvor i da vas pomeraju. Svi oni koji nemaju meru, koji prelaze vašu meru i koje vučete iz prošlosti za sobom, kao da bez njih ne bi mogli da dišete, su materijal za korovaču. Probajte. Niko nije umro ako je malo počistio, a istina je, neću da vas lažem, digne se prašina kad zamahnete dva tri puta, ali već sledeći ništa. Zastanite, napravite pauzu i otkrićete da se lakše diše. Ljudi se menjaju, vi se menjate. Niste dužni da vučete neke relacije, kao ja majicu još sa faksa. Kada se rešite negativnih relacija, ljudi koji sa vama više nemaju ništa zajedničko, daćete i njima šansu da grade nešto novo, njima blisko, a vama će se otvoriti prostor za nove ljude.

Emocije. Njih je najteže pospremiti, ali korovača i tu može da pomogne ukoliko malo rada na sebi, dobre literature, odluke da se prošlo ostavi iza sebe, buduće da nam dođe u susret, a da se bude prisutan SADA i uživa u lepoj emociji građenja svog života, korak po korak. Ono što je bilo, bilo je. Ono što je sada, važno je. Emocije su vaše najtananije i najfinije strune duše, zato odaberite one posebne, kojima se ponosite i njih živite, negujte. Ostale pustite da se izvetre kroz otvoren prozor uma. Čistite svaki dan. Ne zaboravite, to je spiritualna rekreacija.

Maja Wu

Komentari

Komentari