Šablone misija (ili opet o ovcama)

Sa zadnjom zaklopljenom stranom male crne knjižice, zaklopit ću lakodušno i umno-spokojno sve one crnine, crnila i sivila ''tko-što-koga-čega'' priča i njihovih efekata, tj. tračeva razmnoženih od tisuće tračeva, iz mozgova, usta i stotine virtualnih verzija chatova, inboxa i sličnih iluzionih pošta i poštara (a sve redom preponosno najunikatnijih egotripera što ne žive, nikad nisu i niikad neće punim plućima...) Pa upravo takvima zavide do bezdana i beskraja, k'o ovce što se krevelje blejanjem ('laprdanje u prazno' – u svijetu homosapiensa-laika) svakoj onoj s crnim ruhom, jer se eto razlikuje od njihove glupave jednoličnosti. Sve je isto sa svim vrstama. Humoristična je majka priroda kako te preslike i slike, znakove i predznake uvijek lukavo i spretno ugura ili ušulja u posve povezive poante što života vrijede; kao natuknice za one što urođeno uočavaju sve te smjernice koje uz malo pomoći neba i duše u nama, te u suradnji s radom megamočne mašine zvane 'mozak' zapravo predstavljaju svu srž kao i apsolutnost neke ''sveukupne'' životne mudrosti. Da, ta gotovo beskrajna filozofija života, koja je svugdje i u svemu, a zapravo nigdje konkretno ne postoji u cjelosti niti ju se može napamet nabubati; ta 'filozofija' je zapisana u šiframa svugdje oko nas. Ali mi...

Naš jedini zadatak u toj globalnoj (ako ne i univerzumskoj) misiji je, bar po meni, posve jasan i očit, itekako logičan, ali dakako – ne i ovcama (s životnim pozivom praznog blejanja)... Neću da ga previše pojašnjavam, jer bi naprosto sama sebe blamirala s takvim trošenjem slova – pa ću reći već rečeno, i dodati na to ono sveto. A ta kombinacija je gotovo isto kao da sam vam dala ključ za tajne odaje Edena. Dakle, otprilike bi ta kratka i prosta formula ovako nekako glasila; čitav svijet i svemir su božja tvorevina od miljarde povezivosti i precizno usklađenih funkcija, sve savršeno štima, koliko god prostih očiju velik dio toga naziva kaosima. Bogu ne smeta, znam... Kaos je veoma podcjenjen pojam u onim prosječnim percepcijama laika. No, vratimo se formuli... Dakle, sve je (baš sve!) jedno veliko božje remek djelo koje ja osobno volim nazivati savršenim kaosom. Ali to nije remek djelo za skupljati prašinu, već je to živući sustav od svih oblika materije i energija. A sad ću nadodati ono što svetost poručiše suviše davno baš onom profilu ljudskih likova s početka – oni što bez žive iskre u svojim životima hrane svoje crne rupe u grudima tračajući crne ovce i slične njima; zavideći, lažući, pakosteći... E, to su za mene korov koje bi tog sudnjeg dana možda mogli i poštedjeti, pa da provedu vječnost utvrđujući životnu lekciju koju su evo ovdje i sada imali priliku naučiti, dok su oni laprdali i nove traćeve smišljali. Neka im. Sudbine su spirale i krugovi, a nekima upadnu i veoma precizni bumeranzi – što je po meni nešto kao 'božji popravni', ali laički ili svjetski danas će to svi karmom nazvati. Kako god, da nadodam... Drugi dio formule i kraj.

Tko zna , taj osjeća. Tko osjeća, kraj za njega znači raj. A svetost je baš tako i upozorila – ''gledat će, a neće vidjeti. Slušat će, a neće čuti''. I eto. Toliko kristalno, toliko neshvatljivo da velikoj večini i dalje ništa nije jasno! Priroda i sve u njoj, svemir i svaki njegov zvjezdani roj, pa čovjek i njegov razum – čudesno moćan stroj. Još se ne vidite, vi laici, u toj misiji? A vi, bjelovunaši, jeste li barem misiju shvatili? Jebi ga, ima nas svakakvih... Sve sami mali savršeni kaosi. Eto vam svi odgovori, pa mozgajte i spajajte zaključke, i vjerujem da ćete shvatiti. Zar vam ne obečava dovoljno božje remek djelo satkano od bezbroja razno raznih umanjenica istoga. Da, vjerujem da postoji mnogo, mnogo svemira... I da, vjerujem da crnim ovćicama ne moram baš ništa dodatno objašnjavat, niti im davati naputke do životnih mudrolija. Takvi sa smješkom prepoznatljive suglasnosti čitaju ovo moje uputstvo o oproštaju male crne knjižice. Bog nam je u svemu, baš svemu, ostavio šablone. I samo našoj vrsti, stvorenoj na sliku njegovu, dao je razum. Eto... Napisah i ispisah puno više od namjere. No, za moje kaose važe vanserijske upute. Nema garancije, ja živim plesnim korakom božjeg ritma svaki sekund svoje budnosti. Objašnjavanja i dodatni satovi?! Ja ne dajem repeticije niti prepisujem ispite. Ja ne kupujem best sellere niti pratim trendove. Ja savršene kaose gotovo savršeno razumijem, jer naprosto, da ne duljim, ove su riječi moje misije. Neka crnine, crnila i sivila sva redom ostanu iza mene zaboravljena, bez prašnjavih čestica da polete za mojim krilima; i bez iti repova ikakvih uspomena na strahove i sumnje koje sam jedva preboljela. Bog je noćas sretan, svemir je dodao još jedan nijansni sloj sjaja. Mnogi se bude i sve više se šablone prirode zbilja koriste. Moje blejanje je ipak malo korisnije od ove večine koja nas okružuje... Ako sam im i glavna tema svake kave, šetnje, pijanke i trač-trenda, nemam brige, kažem s osmijehom ''jebi ga'' i dragom bogu dižem pozdrav svakim dahom koji imam.

Antonia Padovan