Vrijeme dobrih čišćenja

Prije nekih dvije godine napisala sam 'snažan' tekst pod nazivom 'Hladna bespuća fejsbuka', u kojem sam izrazila svoj stav o dvoličnostima i hladnočama koje nam društvene mreže poput fejsbuka 'nameču' u (ne)stvarnom životu. Bio je to jedan od mojih prvih objavljenih tekstova (jer sam do tada objavljivala samo poeziju u kojoj sam sve pakovala u svoje zamućene metafore), i definitivno jedan od najčitanijih mojih objava opčenito. Ironično, tekst koji sere po virtualnom svijetu i njegovim katastrofama, doživio je veliki 'uspijeh' upravo tu – među virtualnim čitaocima nekoliko različitih portala. Danas je taj tekst pogubljen negdje u kaotičnim bespućima interneta, ali mene naprosto za to nije ni briga. Ono jedino pozitivno na što mene taj tekst podsjeća je i dan danas moja najveća pozitiva. Naime, tada je ljubav mog života tek ušla u moj život kao potpuni stranac koji se polako pretvarao u prijatelja... I taj tekst je bio prvo što je on pročitao od mojih pisanja, te me upravo putem fejsbuk chata pohvalio na račun teksta i rekao kako se slaže s mojim mišljenjem, a između tih riječi hvale je ubacio jednu lijepu slatku riječ ,prvu koju mi je ikada uputio – ''lipoto''. Eto, po tome ja pamtim taj tekst, a ne po broju lajkova i objava, pa vi sami procjenite iz ove perspektive koliko u tome ima ironije, a koliko apsurda ili tragi-komedije. Prije nekoliko dana sam skoro izgubila ljubav svog života upravo zbog 'paranoja s fejsbuka'. Neću ići u detalje, jer su posve nebitni, već ću samo priznati da nije nitko drugi kriv osim mene same, jer sam nesvjesno dopustila da mi se dogodi upravo ono o ćemu sam srala svima u tom snažno odjeknutom tekstu od prije dvije godine. Nakon četiri dana plakanja i samotnog traženja odgovora na pitanja koja sam ionako sama izmislila/umislila (ili ipak 'samo' dopustila nekim zlim i zavidnim mozgovima da mi nametnu neke sumnje što nemaju veze sa zdravom pameću), shvatila sam jednu veoma bitnu stvar – ja i on smo stvarni; iz dana u dan zajedničkog djeljenja i zraka i dana i mraka, stvorili smo javu koja je doista samo naš mali raj i nitko nam u njoj nije bitan, niti nam je bitno da nas itko od svih tih nitko iti razumije iti podržava. Naša ljubav je stvarna, a virtuala ju je skoro pojela. Ironično? Tužno? Smiješno? Zapravo, ništa od svega navedenog, jer hvala Bogu, nakon četiri dana što smo se oboje svak na svojoj strani grada pošteno isplakali (zapravo bez razloga) i gotovo se oboje raspali jedno bez drugoga, pobjedilo je ono 'ima nešto od srca do srca' – naša nenadjebiva frekvencijica koja je i u tišini i u daljini ipak jača od svih lažnih profila, domena i nevidljivih krojača malih ljudskih stvarnosti (od kojih, nažalost, čini se večina pokušav pobjeći). Izbrisala sam fejsbuk profil (kao i on svoj) jedan put za zauvijek, te odlučila zadržati sav virtualni svijet samo u svrhu pisanja i online kupovine. Simple as that! Moja stvarnost je itekako realna i opipljiva, a što je još bolje od toga – imam itekako zbog čega svakim danom biti sretna i zahvalna... Ma, ako se mene pita; najsretnija i najzahvalnija! Proljeće je oduvijek bilo moje vrijeme 'dobrih čišćenja', pozitivnih promjena i pravih odluka, a iz godine u godinu ta moć proljeća u meni se samo povećava. Shodno tome, nastavljam biti ono što jesam – svoja čarobnica i njegova kraljica, a sve one njuške i čunke što su na bilo koji način željeli ili pokušali ukvariti moja savršenstva, ostavljam tamo gdje sam odavno i trebala; u lažnom sjaju virtualnog svijeta. Vama dobri ljudi, koji me čitate iz 'pravih razloga', za kraj samo preporučam svoj spomenut tekst sa početka. I sama sam zamalo zaglibila u tim hladnim bespućima, ali na sreću, mene oduvijek vodi neka viša sila koja ne poznaje zakone i kaose naših nevidljivih smrtničkih izmišljotina. Tome ne trebaju riječi, niti opravdanja za sumnjičave misli nikle iz tuđih nametnutih potreba... Tome ne trebaju profili i selfiji za jačanje napuhanog ega praznine i vječnih ponora... Tome je dovoljan onaj osjećaj u grudima što uvijek iznova podsjeća da je ona tajna veza u nama naprosto nepobjediva; uvijek pozitivna, uvijek ispravna. Nenadjebivo stvarnija od svih virtualnih svijetova.

Antonia Padovan