Foto: 
autor nepoznat

Čudna zemlja

Željkov tata je pandur. Ili inspektor?! Razabiram tek po neku reč dok stojim ispred kancelarije direktora škole. Čujem uzrujan, povišen ton mog oca. Skoro da se dere, uopšte ne liči na njega:

"Odakle Željku lisice!!? Šta radi taj njegov otac? Pa šta ako je inspektor!"

Stvari počinju da dobijaju smisao.

"Zato se Željku sve može!", konačno mi je sinulo. A ja naivan, mislio da je drčan, jer je najkrupniji i najglavatiji! (doduše jednom sam video da plače ko' kiša kad mu ispalo pola Marine pljeskavice).

Od prvog dana škole se ustremio na mene. Ko' neka dosadna i gadna krlja. Da nije bolno, bilo bi smešno. Kakva je to zabava da maltretiraš druga koji ti je do struka!? "Filigranske gradje" rekli su onomad doktori mojoj majci. "Sitan i nedovršen" govorila bi moja baba. Kada je potuljeno, naoko šeretski, zatrazio da ispružim ruke, znao sam da me čeka nesto podlo. Ipak sam, uz najširi osmeh, ispružio - obe! Par sekundi kasnije ...škljoc! Bio sam uhapšen i lisicama zakačen za klupu. Svi su prasnuli u smeh, a ja? Ja sam izigravao najveselijeg.

Ma, ne bi se to ni saznalo da me nastavnica istorije nije sto puta opomenula: "Piši Pavloviću, šta čekaš? Ne izigravaj pametnjakovića!" Pravio sam se blesav, krišom namigijući okolo. Pred kraju časa se prilično naljutila i zavalila mi keca ko' Ajfelov toranj. Toliko je štrčao medju gomiliom ostalih petica da je razredni odmah pozvao roditelje na razgovor. I, eno ih sad tamo, unutra. I Željkov tata - inspektor, i moj otac - nezaposleni inžinjer mašinstva. Pa direktor, neke žene iz stručne službe... Iako su vrata kancelarije sve vreme zatvorena, odzvanja poneka reč: "Disciplinski postupak", pa neka psovka, pa "ukor", opet psovka... Ček', ček' ... UKORI! Nije ukor. Ipak je množina u pitanju. Izgleda da ću i ja da dobijem jedan?! Hmmm ... Mora da je zbog toga što sam prećutao dogadjaj i sad kad se saznalo - pometnja!

Pravo da vam kažem - pojma nemam. Nisam ni u šta siguran. Čudna je ovo zemlja. Baš čudna. Prvih 15 godina je ništa nisam razumeo! Mozda cu kasnije...

 

Marija Gojkov - iz zbirke u pripremi

Komentari

Komentari