Foto: 
autor nepoznat

Instant

Ne, nije to... Ništa dramatično, nesavladivo, to je poslednja kap koja klizi sporo, iritirajuće i nikako da dodirne zamućenu vodu. Da ostavi trag po prljavoj čaši i konačno zvukom, makar tihim razbije tišinu. Martin je ćutao. Zabrinjavajuće je da ni bes, vatra ne klize po licu. Samo kameni izraz lica i dugo zurenje u tačku. Bez misli, i onih praznih, bez jedva čujnog disanja bez sebe.

Izbrisan i onaj koji je izbrisao. Najzad, konačno posle toliko vremena poslednje ustajale mirise tragova izbrisao je. Bez ljutnje, samo tek tako ili... Valjda konačno istrošen, umoran od svih oblika praznina, razgovora bez smisla, bez nada, želje i volje. Samo se uklonio, kupio od života malo iscurelog vremena i... I !?

Kraj je, kada se sam predaš. Kada sva opravdanja, mogućnosti, potrošiš i sebi priznaš uzalud je. Nije spoljašnja neman, praznina, oblik, pobedio te. Sam si porazio sebe, kada više ne vidiš... Kada izgubiš želju. Zaćutiš, jednom konačno.

Telefon kao da nije postojao, ugašen zvuk i s vremena na vreme odlutali pogled. Propušteni pozivi, poruke... Bez želje da sazna ko se krije iza . Nije bitno, nevažno je i samo je privid. I ugašena potreba da mislima prevari sebe, da nekome je potreban.

„Volela bih da te vidim. Nedostaješ mi. Danima čekam i evo ja... Ja želim da...“

...........................

„Odgovori, molim te. Makar na trenutak, kada sam tako daleko, makar i privid mi je životno važan, da vidim zamagljeno lice. Zaleđenu sliku, koja stiže sa zakašnjenjem. I privid mi je lek, da preživim prazne dane.„

Ćutao je.

Zid izidan, neprobojan. Odlučio je, sve više nije ni važno. Nije se dogodilo i sada... Ispružio se, kao za san, miran i nečujan. Sunce je dodirivalo kratko podšišanu kosu...

„Zar stvarno, ne želiš da... Jednu reč. Odlučio si da pređeš granicu. Nisam verovala da ćeš ... Da, govorio si, niko nije za ozbiljno uzimao tvoje reči. Možda su ti se i podsmevali. Ja nisam verovala, ali... „

Ćutao je, miris vode koja je isparavala uspavljivao ga je.

Zid. Zatvarao je poslednje pukotine.

Autor Vladimir Radovanović

Komentari

Komentari