U meni se lome vodopadi

U meni se lome vodopadi NIjagare. Snažno, silovito, mislim da ću se rasprsnuti kao kap vode u milione sitnih čestica.

Sjetih se misli giganta NIkole Tesle koji je tvrdio da smo svi uzajamno povezani energijom koja se neprestano kreće, kruži i svi smo zapravo dio te energije. Tvrdio je i to da u momentu kad smo tužni, a ne znamo razlog, baš tada neko negdje pati i proživljava svoje teške, životne bitke.

I ako sam nekad bila sumnjičava, sad sam sigurna da je tako. Osjetila sam to baš na Nijagarinim vodopadima, u društvu krhke žene oslonjene na željeznu ogradu, osovljenu na neposlušne noge što je već neko vrijeme izdaju.

Ničim nije pokazivala znakove teške borbe, naprotiv, u očima je blještala čelična volja da natjera na poslušnost te noge kao od gume.

Bio je to trenutak spoznaje, kratak kao bljesak munje, život je tekao dalje.

Svi smo zaokupljeni svakodnevicom, živjeli svoje živote.

Samo je porodica gledala kako polako nestaje nekad jaka, u svemu snažna i odlučna ličnost, požrtvovana majka, odana supruga, inteligentna i pouzdana saradnica.

Kako je vrijeme prolazilo, tako je bivalo sve očitije njeno tiho nestajanje.Podmukla bolest je nezasito gutala tijelo, uništavala pokrete i na  kraju su ostale žive samo oči.

Da čovjek ne povjeruje. U sjeni od žene oči i u očima volja. Bez jauka, bez žaljenja. I još nešto, osmjeh.Zvuči nevjerovatno,ali još samo pogled i osmjeh svjedoče o njenom postojanju.

I još nešto što me ponukalo da pišem o ovoj heroini za koju ne postoji riječ kojom bih izrazila svoje divljenje hrabrosti, plemenitosti, onoj energiji o kojoj je govorio Nikola Tesla.

Kad god sam je pitala "kako si "?, čula bih jedva razumljivo, ali sasvim sigurno izgovoreno"dooooobro".

Nisu sve zvijezde na nebu. Poneka samozatajno, blagom svjetlošću sija i na zemlji.

Hvala ti draga moja zvjezdice, naučila si me jednu od najznačajnijih lekcija u životu, kako ostati dostojanstven, oćutati bol, zadržati osmjeh i kad se sve, u najdoslovnijem smislu te riječi raspada.

Kad prestaneš sjati na ovoj planeti, sigurna sam da ćeš biti najsjajnija gore, na nebu, u rajskim vrtovima, draga moja.

Branka Avramović Jugo