Kultura i umetnost

Vratio sam se u stan sa njom u mislima. Zapalio cigaretu i seo pored prozora. 

Zašto je sa njim, kada je ona idealna u svakom smisli te reči? Zašto je sa njim?! Reku nemirnih misli prekida sirena hitne pomoći. O Bože, pa oni staju ispred moje zgrade! Policija za njima utrčava. Zvuk pomešanih sirena nalik scenama iz horor filmova. Otvaram vrata i izlazim na hodnik. U tom momentu kao domine moj svet se ubrzano ruši. Marija je na nosilima!

"Šta se desilo? Recite mi!"

Njeno ime je bilo Ronina, ali su je zvali “kurva”. Viđala sam je kako prosi na ulici. Vukla je prolaznike za rukav kako bi joj udelili, ne novca već parče hleba, da utoli glad. Bila je gladna i sita svega. Lutala je od mesta do mesta, od jednog ćoška do drugog, iz ulice u ulicu, korakom mlade starice, osedele zbog nesrećne mladosti, a kojoj je prerano za radosnu starost. Ipak, bila je lepa, anđeoskog lica, sa dugim plavim loknama koje su skrivale tužne plave oči.

Neda je imala nekoliko neuspelih veza iza sebe. Nije mogla da rodi i čim bi to saznao njen dragi, iako se do tad kleo u večnu ljubav, odmah bi odlazio od nje. Shvatila je da nikada neće imati sreće u ljubavi, kao ni dece. U selu je bio čovek desetak godina stariji od nje, koji se nikada nije ženio. Bio je ružnjikav i stidljiv i nije našao ženu za sebe. Nekako su se njegovi i Nedini putevi ukrstili i ona se udade za njega.

-Idemo do "Brauna" - rekla je. A, na radiju je išla jedna poznata melodija, divna i setna, u gudačkoj verziji.

-Zar Vas ne uspavljuje ovo? - pitala je ubrzo. Nekako sam očekivao takvo pitanje.

-Ne, - kažem - prija mi, opušta me.

Ona ćuti. Ide u "Stefan Braun". Ovakve melodije su za nju "smor". Hajde, da budem malo ljubazan, ovo mi je ionako poslednja vožnja za noćas.

-Mogu da promenim, ako Vam smeta. - kažem.

Bujrum, Zovem se Murat Kurtoglu, imam 52 godine, Rođen sam U Turskoj, u Gazijantepu blizu granice sa Sirijom. Sa 17 godina sam emigrirao u Nemačku i od tada živim u Penemundeu. Imam hanumu Ramizu i petoro dece. Najstariji sin Salih je dobar momak, ali sve mi se čini da ga je šejtan pomalo zaposeo, nikada ga nisam video u društvu žena. Pomalo sumnjam u njega. Drugi sin je Omer. Lep, pobožan dečko, treći sin se zove Sultan...on je budala. Imam i dve ćerke. Aidu i Šefiku. One mi zadaju puno problema.

U 1.38, precizno zapisano stoji u izveštaju. U tom trenutku, koja birokratska glupost, konstatovana je trenutna smrt nepoznatog muškarca između 45 i 58 godina, na uglu ulica N. i B…

Nepoznati vozač automobila, tablica...stajao je bled, izgubljen, oslonjen na auto, noge su mu klecale, činilo se da da gubi snagu, dok ga je uniformisano lice ispitivalo. Samo je odmahivao glavom, bez snage da bilo šta izgovori, ni pokret rukom nije mogao učiniti, samo, skladno, pomeranje glave, levo, desno i tako iznova, iznova...

U jednom gradu punom bučnog i brzog načina življenja, živela je junakinja ove priče, Suzana. Kada se rodila čuo se glasan plač, prvi glas novorođenčeta. Njena majka Hana takođe je plakala, ali od sreće. Na svet je donela jedan život koji će morati da odgaja sama. Gledajući u to malo stvorenje u svom naručju, u te slatke male okice, prstiće i osmeh koji svakog osvaja, pomislila je kako je dobila dar od samog Boga. Taj pogled bi otopio i najtvrđe srce.

- Koja si ti kučka od žene!- povikala je, sva crvena u licu, moja najbolja prijateljica Daca, kada sam joj, veče pred doček Nove godine ispričala gde sam videla svog školskog druga, a njenog muža, Vladu, poznatog gradskog hirurga i najboljeg prijatelja mog muža.

"Konačno si stigao.", očima mi pokazuje da se smirim.

"Vi se znate?", odmerava me kao carinik.

"Ne, ne znamo se. Gde ti je ta "mučenica" da je probam?", osmehom odbijam njegovu sumnju.

Odmah pored kuhinje je i dnevni boravak. Svima sam poželeo dobro veče i zatim seo na ugaonu. 

Početkom drugog svetskog rata, teritorija cele tadašnje Kraljevine Jugoslavije je za kratko vreme bila okupirana. Od samog početka, nacisti su sproveli teror. Slovenija, koja je nekad bila sastavni deo velikog austrougarskog carstva je odmah bila pripojena i Nemci su brzo napravili plan da dobar deo stanovništva koji nisu bili njihovi simpatizeri proteraju odatle..

Pages