Foto: 
Ram Yoga

Šablon

Ljudima je lakše da veruju u horoskope, proricanje sudbine, i čekaju zvezdu padalicu ili nešto drugo, da bi poželeli nešto, umesto da izaberu kako da žive svoj život. Uvek postoji izbor, i svako je izabrao, i ne može reći da nije. Ako te vid, sluh i psiha služe i izabrao si da budeš deo mase, onda si prosto glup i bespotrebno je tražiti izgovore.

Masa je uvek bila loš izbor. To su ljudi koji su iz nekog razloga, raznim i pogrešnim uticajima, “umrli pre smrti.” Zavisni od sveta kakav je trenutno, od materijalnog, predmeta i stvari u koje spadaju novac, automobili, stanovi/kuće, nameštaj, mobilni telefoni, računari itd. Bez nekih od ovih stvari se ne može danas, naravno, ali te stvari ne treba da budu prioritet i najvažnije. Ako ćeš ceo život da provedeš u učenju škola, da bi mogao da se zaposliš i kasnije radiš ostatak života kao konj, samo da bi otplatio dugove, kredit, platio račune i napunio frižider – najbolje rešenje je da se hitno ubiješ. Zbog čega živiš? Živećeš kao sirotinja da kupiš skup automobil? Ili ćeš polovinu života provoditi kao tatin sin po klubovima i družiti se sa skupom drogom i jeftinim ženskim mesom? Isti savet važi. Preporuka filma: Borilački klub.

Ceo ovaj način života modernog čoveka prilagođen je svetskom poretku. Neću pisati o zaverama Iluminata ovde, jednostavno ne idem ulicom slep i gluv, i mogu da vidim da je većina ljudi prilagođena svetu. Oni se rađaju, školuju, ili ne, rade i umiru. Između toga piju, jedu, izlučavaju, dišu, i neko napravi potomstvo. Dakle, kao na pokretnoj traci neke fabrike za proizvodnju jeftinog materijala. Ta priča servira se masi i oni, pored toga što imaju izbor, prihvataju je. Ako neko slučajno počne da razmišlja svojom glavom, to se lako sredi ispiranjem mozga: televizijom, štampom, izborima, obećanjima i sličnim bljuvotinama. Ako napraviš izbor da budeš drugačiji, da nešto ostaviš za sobom sem sadržaja creva, bešike i potomstva, sve će biti protiv tebe. To je uvek tako, ispravniji put je uvek onaj teži. Ali sve je bolje od toga da budeš još jedna ovca u stadu, još jedan pacov koji prati frulu, još jedan eksperiment. „Ako rulja ide u jednom smeru, ti trči u suprotnom” – rekao je s razlogom Čarls Bukovski.

Školovanje je takođe jedna velika iluzija. Svakako je znanje koje pružaju visoke školske ustanove izvanredno, ali ono te ne čini inteligentnijim, već obrazovanijim. Koliko samo ljudi glupih za život, prokletih snobova završi te fakultete. Veća je verovatnoća da će ti korisnije i bolje stvari reći neki klošar iz parka, nego neki snob sa fakultetskom diplomom. Samo što ljudi imaju predrasude, pa će reći da je klošar lud, jer nema dokaz svog znanja u vidu diplome. Jedna velika glupost.

Što se tiče alkohola, mladim generacijama je opijanje postalo rutina u odrastanju. Alkohol im je glavna rekreacija. Ako već izabereš da popiješ, nemoj biti majmun. Ne moraš da budeš agresivan, pobiješ se sa nekim ili izigravaš vandala nad predmetima gradske svojine. Ne moraš da budeš primitivac i mizerna ameba da napraviš porodično nasilje. Napij se ako ti je teško, ali idi van grada, dalje od gradske buke, dalje od svetla. Sedi blizu reke ili u neki mrak i ćuti, ili pričaj sam sa sobom, ili sa zvezdama, istresaj se Mesecu, viči gde te niko ne čuje. Udaraj džak ili imaj redovan seks sa svojom devojkom, nemoj nju udarati i misliti da si snažan. Toliko toga ti ostaje da uradiš i budeš van njihovog šablona.

Nikako ne uzimaj tablete za smirenje i medicinske preparate, ne razmišljaj o lošem, misli pozitivno i biće ti dobro. Udalji se od modernog sveta, putuj, pročitaj dobru knjigu, popij flašu vina, mešaj pića, slušaj muziku koju voliš, i neka ti s njom počinje dan. Potrudi se da budeš sam svoj psiholog i psihijatar. Oni će ti uzeti novac koji bi mogao da potrošiš na putovanje ili knjige, i govoriće ti samo stvari iz neke knjige, može i prijatelj da te sasluša besplatno. Radi šta želiš, ali čini dobro! I seti se: „Ono što društvo kaže da je zlo i stvarno zlo su totalno različite stvari. Društvo nam govori da su određene stvari zle da bi nas držali u pokornosti.” – Čarls Bukovski 

Stefan Stanojević

Komentari

Komentari