Foto: 
Zoran Petković

Ženske kobre i muški pitončići

Od kolevke, pa do groba čovek prolazi kroz razne faze mentalnog razvoja. Od simpatičnog druženja sa zamišljenim prijateljima, preko slatkog pokušaja da se Deda Mraz sanjivim okicama ulovi u ponoć; od vere u nepobedivost vojske koju služimo, pa do vere u nepogrešivost Velikog Vođe koji daruje penzije...

Postoji, međutim, i jedna faza koja pogađa uglavnom mušku čeljad. Javlja se istovremeno sa pošumljavanjem pubičnih predela, napreduje sa tehnikama razmrdavanja zglobova junačke desnice, a kod pojedinaca ometenih u razvoju traje čak i do sedih vlasi. Pošto u mozgu izaziva erekciju gluposti u narodu je poznata kao – kurčenje.

Stvarno, setite se samo koliko puta ste u gomili tinejdžera, u čoporu večito balavih „žestokih momaka“ ili u krdu matorih pijandura (koje je četvrto piće vratilo u pubertet) slušali raspravu: o tome koliko su moćni, jaki, koliko im je „ona stvar dugačka“, kako su uspešni u seksu ili ispijanju enormnih količina pića, kako su izudarali nekog „mnogo jakog“, a bogami, ponekad i kako su „onu kučku“ doveli u red jednom solidnom šamarčinom.

Čekaj, zašto uopšte pominjem maglovite (alkoholom rastvorene) epizode iz života nekih nebitnih ljudi? Pa sa njima sam imao jednu jedinu zajedničku stvar u životu – tu gajbu piva ispred nekakve „zem-zadruge“? Razlog leži u onim rečima iz prethodnog pasusa: „moćni“, „jaki“ i ironičnoj kombinaciji „(ma) mnogo su jaki“! Zvuči poznato?

Naravno!

Činjenica da vlast ima neuporedivo jače opojno dejstvo od alkohola, potvrđuje se zadnjih meseci na bezbrojnim konferencijama za štampu. I dok lupetanja nekog tranzicionog jadnika izvetre poput kapljica na grliću ispijene flaše, identično lupetanje čoveka koji drži zlatne, srebrne i čelične poluge vlasti mogu da izazovu samo jezu. Istina, i njegov je duhovni otac u hepičastoj TV emisiji izjavljivao da mu je „ona stvar 25 santima u hladnoj vodi“ i lupao gomilu gluposti! Ali to je, ipak, da prostiš, Šešelj – dvorska luda i najdraža opozicija svih naših vladara.

Pozivanje na fizički dvoboj (umesto TV duela) predstavnika opozicije od strane nekoga ko se kurči da je ozbiljan i odgovoran političar automatski poništava tu samoproklamovanu ozbiljnost. A više puta ponovljen poziv na tuču nužno izaziva potrebu za psihijatrijskom analizom pomenutog zahteva. Čak i da je to samo zakasnelo mladalačko ludilo ili lečenje trauma zbog čvrga koje je kao štreber popio od nabildovanih ponavljača, mora kod svakog normalnog da izazove blagu zebnju.

Jer, sledeća stepenica u psihijatrijskoj kategorizaciji je neuporedivo gora. Svest o sebi kao super-heroju iz Marvelovih stripova, kao izabranom mesiji koji je pod zaštitom božanskog kolege ili besmrtniku kome je svaki mauzolej premali, ima u medicinskoj „F“ klasifikaciji brojku koja zahteva popriličnu terapijsku dozu. I dok bi takva dijagnoza automatski obezbedila invalidsku penziju zaposlenima na poslovima i radnim zadacima mašinovođe ili šofera, onome koji svim sredstvima drži kormilo države, neograničeni mandat je jedina ponuđena opcija. Terapija vazelinom od strane kolone sledbenika samo pojačava simptome, a prilagođavanje stvarnosti umišljenoj (grando)maničnoj samoprijekciji postaje rutinski posao poslušničkih medija. Jer, dijagnoza prestaje to da bude ako se pacijentu da dovoljno moći da ostvari svoju fantaziju.

Ipak, u celoj priči javlja se i jedan nestandardni simptom. Dok su u udžbenicima psihijatrije Staljin, Hitler i plantaža raznih Kimova temeljno obrađeni, pojava da se Svemoćni Vladar istovremeno prikazuje i kao sirota žrtva doživela je premijeru u ovdašnjem premijeru-predsedniku. Svemoćnik koji naređuje inženjerima kako i koliko da pomeraju brdo na koridoru ili koliko "žica, kablova ili ne znam kako se to kaže" treba da bude na famoznoj gondoli, poručio je da snižava stepen ličnog obezbeđenja. Uklanja ogradu, uvodi žene!

Šta time postiže? Pa, recimo:

- Udara šamar pripadnicama „Kobri“! Devojke koje (posle koluta napred!) nepogrešivo pogađaju sve pokretne ciljeve, ili svojim mavašijem nokautiraju duplo težeg protivnika, svedene su njegovom izjavom („molim da ih ne tuku“) na onaj „estrogenski kordon“. Sećate se, ono kada su (za TV nafrizirane) službenice Gradske skupštine sprečile susret Vesića i opozicije?

- Dodatno potvrđuje mit o svojoj neuništivosti! Besmrtnom svemoćniku ne treba bilo kakva zaštita.

- Ubacuje se u Moamer El Gadafi trip? Šta, muški da ga čuvaju? Taman posla! Veliki Vođa jedino veruje haremu vernih gardistkinja.

- Balavim čikanjem sudbine rizikuje da neki Gabrilj Principi (podmladak UČK) isprazni šaržer u predstavnika države Srbije! „Ako, kad je budala!“ nije prihvatljiva opcija. Jer, ne zaboravimo, tako je počeo i Prvi svetski rat.

Dakle, poštovani gospodine predsedniče:

Kako bi bilo da, pri sledećem pražnjenju bešike (valjda se i u predsedništvu pije pivo?) baciš malo pogled na svoj međunožni visuljak? Za razliku od gorepomenutih alkosa koji cevče sedeći na gajbama, onaj ko rukovodi državom ne bi smeo da se rukovodi svojim nezalečenim kompleksima. Ako misliš da se mlatiš sa političkim protivnicima ili da glumiš heroja koji prkosi rulji, podnesi, brate, ostavku. Kurčenja raznih vladara su, vala, ovom narodu odavno dopizdila!

Ustvari, izvinjavam se ako je suočavanje sa sopstvenim zastojem u razvoju pretežak zadatak. Možda se od šume ruku raznih ulizica koje titraju simbole vlasti ta sitnica teško uočava, ali svakako važi: zapišavanjem prava na apsolutnu vlast, sve institucije ove države su bespovratno zamočane. Zato je možda došlo vreme da se u ovoj zemlji nešto promeni. Ako ne nedorasli nosioci vlasti, a ono bar – pelene.

Komentari

Komentari