”Ko zna, možda ću se i ja, kada budem došao u te godine, kao pravi džangrizavi starac, tenedenciozno, praviti da sam gluv i terati okolinu da mi se obraća isključivo dranjem. Samo da bi ih nervirao.”
”Bluz za vikend, sasvim odgovarajuće. Iskreno, u tom trenutku, ja sam ciljno “pljunuo” dva puta po Nadeždu Petrović za ufur, kako bih slušao Šoneta i Poplavu. Ostali bendovi mogu da budu samo bonus na zagarantovano dobar večernji provod.”
U poslednjim trenucima ljudskosti ću znati da sam izgubio sebe nepovratno, jer ću pristati na njihova, sebičlukom vođena pravila igre zvane ,,Hommo hommini lupus est".
”Ovonedeljna priča inspirisana je prošlonedeljnim tekstom (preciznije komentarima čitalaca), delimično Book challenge-om i jednim, davnim blogom, mog dobrog drugara, poznatijeg u narodu kao Matori”