Olja Novaković

Paganka---Pitam ponekad pritajenu paganku pravoslavljem potisnutu- patnjom pobjedi prvorođeni, pa prenese plamen potomcima? Prekorim pogledom predrasude previše prkose praznim ponorima pravi put pokazuje promišljenost, putem promisli putujemo pravovjerni. Pri prsi pravednika pečat prislile prisloniše, previše pritiska ponekome, ponekome premalo. Promišljam: potrebom pravoslavlja, požudom paganstva, pravom potomka, požrtvovanošću predaka. Putem pođi prvorođenog, potamni pozlatu ,polomi porcelan, preplavi pomorije, pronađi polove, preživi potope... poslije potrage, prosvijetli pomrčinu poljuljane podsvjesti, pa ponovo...  

Božica brine o njemu, štiti ga, ali to malo ruho će objediniti u sebi moći koje će mu podariti snagu za buduće bojeve.

Žurio je, trčao je stazom koju su samo šumske zvjeri mogle pratiti. Vijest o magičnom klupku brzo se raširila šumom. Vile su ga željele utkati u svoja okrilja, Rusalke uvesti u svoje mreže. Lov je počeo.

Vrlo često kupim sebi jedan gerber ili jednu ružu, isti oni gledaju kako ga ponosno nosim i ponašajući se kao da mi ga je neko drugi kupio, gurkaju se između sebe I pokazuju: “Vidi je kako se šešuri.” Selo.

Pages