Olja Novaković

Paganka---Pitam ponekad pritajenu paganku pravoslavljem potisnutu - patnjom pobjedi prvorođeni, pa prenese plamen potomcima? Prekorim pogledom predrasude previše prkose praznim ponorima pravi put pokazuje promišljenost, putem promisli putujemo pravovjerni. Pri prsi pravednika pečat prislile prisloniše, previše pritiska ponekome, ponekome premalo. Promišljam: potrebom pravoslavlja, požudom paganstva, pravom potomka, požrtvovanošću predaka. Putem pođi prvorođenog, potamni pozlatu, polomi porcelan, preplavi pomorije, pronađi polove, preživi potope... poslije potrage, prosvijetli pomrčinu poljuljane podsvjesti, pa ponovo...  

Da li je neko od vas išao nekada sam na svadbu?

Nije ustajala. Mirno je sjedala pod mjesečinom na čistini.

Često se prepiremo da li je facebook realan život i da li pojavljivanje parova označava realnost, tvrdim da ne označava punu realnost, ali osoba koju postavite na svoj zid čak i ako vam nije prioritet, u očima drugih postaje vaša validna druga polovina.

Zapitkuju me za porijeklo i značenje pera zataknutih za retrovizor, objašnjavam da ih često nalazim, sporazumjevamo oko naziva ptica, putnik sa neobičnom frizurom sa zadnjeg sjedišta podiže svoj dred u koje je upleteno pero slično sokolovom, a onda mi pokazuje na ruci tetovažu perja i skoro uglas izgovaramo „ Feather people“ ( Ljudi perija ).

O svojoj slobodi razmišljam često. Nije vezana ni za partnera, ni za porodicu. Sloboda je stanje svijesti dobijeno rođenjem i usvojeno vaspitanjem. Gledam je i pitam se da li joj zavidim? Koliki radijus kretanja joj je dozvoljen s obzirom kome pripada?

Ponekad u hramu upalim svijeću, ne znam ni za koga koju gdje da postavim, mrtvi, živi, svi smo jednaki u kraljevstvu njegovom i svi jednako vođeni i voljeni.

Njihovo je mjesto uz oblake i ptice.

Podvukao je svoju ruku iza njenih leđa, trudeći se da joj ne dodiruje kožu, ali tragovi praha su ostajali na njemu.

Te crne nijeme oči upirale su pogled u njega, a on se vrtio po stanu ne nalazivši mir. Mnogo odgovora i previše tišine.

Veliki petak je bio moj i njen dan. Posvećene poslu i jedna drugoj, u tišini, u radu smo ga provodile. Ostala unučad, a ima nas mnogo prolazili su kroz kuhinju kratko, površno, nezainteresovano ili su ostajali negdje daleko u svojim životima.

Pages