Olja Novaković

Paganka---Pitam ponekad pritajenu paganku pravoslavljem potisnutu - patnjom pobjedi prvorođeni, pa prenese plamen potomcima? Prekorim pogledom predrasude previše prkose praznim ponorima pravi put pokazuje promišljenost, putem promisli putujemo pravovjerni. Pri prsi pravednika pečat prislile prisloniše, previše pritiska ponekome, ponekome premalo. Promišljam: potrebom pravoslavlja, požudom paganstva, pravom potomka, požrtvovanošću predaka. Putem pođi prvorođenog, potamni pozlatu, polomi porcelan, preplavi pomorije, pronađi polove, preživi potope... poslije potrage, prosvijetli pomrčinu poljuljane podsvjesti, pa ponovo...  

Ključeve sreće će baciti u rijeku, ne bi li nova sreća otvorila dugo zaključana vrata.

Koji sprat niže iznad trpezarijskog stola usamljena žena će brojati posljednji novac kojim će jutros kupiti hleb.

Gdje si naučio tako da tretiraš ženu, u roditeljskoj kući?

Kako god pokušam da progovorim niz usne mi izvor otiče, a virovi u glavi kovitlaju još brže.

O sebi, o drugima? O usponima , o padovima, o osnovama , o nadogradnjama, o svemu što valja i što je dobro.

Hrabra, jaka, prerano sazrela, sada ostavlja utisak odrasle žene.

Glas nisi imao, počeo si iz prostorije u prostoriju ehom dozivati imitirajući glasove...

Oduzeli ste nam duge haljine, skratili ste nam kosu, obukli ste nas u stroge poslovne kostime...

Gledaš je i želiš. Ne vjeruješ joj. Ne vjeruje ti.

Duboko na dnu rijeke koja se sporo kreće, ležim, nepomična.

Pages