Da smo bar životinje. Tu bi našli utehe. Zakon na našoj strani. Moda i trend nas pojasaju, gazdarice i gazde oblače i titraju, hrane i šetkaju. Mi nemi i zahvalni.
Moglo bi se pretpostaviti da su pisci potpuno zanemarena, izopštena i ruglu izvrgnuta kategorija samozvanih i sebičnih probisveta i parazita zastalih na svom putu u večnost kod „Điha, điha, s čet’ri noge, sve četiri krute...“
Što se režima tiče, tu je stvar jasna: ništa nije jasno, sve dok Vučić ne naredi kako će biti, odnosno, on će, naravno, kao papa, nepogrešivo reći ko će biti režimski predsednički kandidat.
Kako čujem, sada se o Kraljevu priča i u Sidneju, Torontu, Karakasu…, zbog semafora, naravno. A građani kao građani, već pišu podneske lokalnim vlastodršcima, u kojima traže da im svečano otvore obore, svinjce, kokošinjce, ambare, poljske klozete….