Voleo bih da vidim bar jednog Srbijanca kojem je neki Ciganin naneo bar stohiljaditi deo zla koje mu je naneo njegov najrođeniji pripadnik “više rase”.
A šta su, u stvari, dečja prava? Koja im je suština? Zbog čega se toliko insistira na njima? Ko ih ugrožava? Ko ih brani, a ko ih tumači i na koji način?... I još mnogo pitanja se nameće. Logično.
A Srbija je mogla samo da rida nad zlehudom sudbinom svojom, uhvaćena u koštac sa najvećim zlom – samom sobom i svojim ljudstvom. A onda su došli naprednjaci.
Zbog povoljnog geografskog položaja, veoma smo važno područje, i tranzitno i tranziciono, pa su nas svi… Onako u tranzitu, da ne kažem usput, da bi nam na kraju, tranzicija otvorila oči, i mi shvatili da smo zemlja čuda. Nebeskih!
To je ta slika poražene Evrope i njene maske selektivnog humanizma, jer niko kao naši evropski svršanti ne liči na maskirane evropske komesare i lažne humaniste.