Vlada Srbije za sebe kaže da je reformska. Budite onda pravi reformisti. Opismenite narod koji ne zna da čita i piše. Red je. Ovo je vek novih, modernih tehnologija, vek u kome je neophodna elementarna pismenost.
I to prođe. Kao što prođe sve. I više se ne događa. Jer već se događalo. Tada. Negde u prošlosti. I misliš da si našao svoj mir. Da si okružen ljudima koji te vole i kojima je zaista stalo do tebe. I živiš u takvom ubeđenju.
Odlazak kod zubara je i dalje priličan tabu, iz više razloga. Pre svega, ljudi se plaše zubara, odnosno čeprkanja po ustima. To je jednostavno tako. Ne poznajem nikoga ko se makar ne naježi, ako ne i zažmuri i strese na samu pomisao zujanja bušilice.
Neko je rođen da se ceo život pati, a neko da bude direktor, šef. Veoma često saznamo da taj "rođeni šef" obavlja pet poslova istovremeno i naravno iz državnog budžeta prima pet plata – u zbiru više od 400.000 dinara...
Mali, nekvalitetni, nekompetentni ljudi, prazne duše, bez kvaliteta snaže i održavaju svoj sopstveni kult. Čim neko glumi boga, to govori da kao čovek ne vredi ni prebijene pare.
Sam si sebe izgradio. Otišao si iz rodnog sela za veliki grad, izučio školu i radio u državnoj firmi. A onda si otkrio biznis. Oko sebe si okupio nesposobne poltrone, koji će u tvoje ime upravljati sposobnim radnicima. Znaš da ih to ponižava, ali nije te briga.
U politici nema prijatelja, ima jedino interesa. Kada to naše vođe shvate, možda se i pokrenemo. Vreme velikog državnika Tita je davno prošlo, to moramo da shvatimo svi.